Rugvica – povijest riječnog pristaništa i starih putova

FOTO: Google Earth

Stari putovi nisu uvijek vodili istim prometnim pravcem od početka do kraja. Putovanje se često nastavljalo drugim oblikom prometa, ovisno o prirodi prostora i mogućnostima prijevoza. Uz velike rijeke kopneni su se putovi susretali s riječnim putovima, a pristaništa su postajala mjesta na kojima su se ljudi i roba prebacivali s jednog načina prijevoza na drugi.

Rijeke su zajedno sa svojim pritocima povezivale udaljena područja i omogućavale prijevoz različite robe. Trgovački putovi tako su mogli obuhvaćati kopnene i riječne dionice, što je zabilježeno i na hrvatskom prostoru krajem srednjeg vijeka. Riječna plovidba pritom je ovisila o prirodnim uvjetima, osobito vodostaju i brzini riječnog toka.

Pristaništa su bila važna mjesta susreta riječnog i kopnenog prometa. Ondje gdje su se riječni putovi povezivali s cestama, stvarale su se mogućnosti za trgovinu i razvoj naselja.

Takvo je mjesto bila i Rugvica na Savi. Njezin položaj uz rijeku omogućio je vezu između kopnenog i riječnog prometa.

Rugvica tako otvara jednu drugačiju priču o starim putovima, onu u kojoj se kopneni promet nastavlja rijekom, a nakon riječnog puta ponovno nastavlja kopnom, dok pristanište postaje važna točka na putu ljudi i robe.

Rekonstrukcija toka rijeke Save na širem zagrebačkom prostoru u 18. i 19. stoljeću. Izvor: F. Šimunjak, „Reconstruction of the Sava Course“

Tragovi Save u imenima naselja

Sava nije ostavila trag samo u starim prijelazima, skelama i otocima. Tragovi nekadašnjeg riječnog krajolika sačuvani su i u imenima naselja koja i danas postoje uz Savu.

Na području današnje Općine Rugvica neka se naselja povezuju upravo s prirodnim obilježjima prostora i njegovom vezom s rijekom. Prema objašnjenju objavljenom na službenim stranicama Općine, Nart se povezuje s rtom na kojem su pristajale skele, dok se naziv Preseka povezuje s presjecima preko kojih se najlakše moglo prijeći Savu. Naziv Prevlaka povezuje se s izrazom za najpogodniji prijelaz preko Save i tuda je već u 13. stoljeću prolazila tzv. Vojna cesta (Via exercituale).

Savski otoci i nekadašnji riječni krajolik

I druga imena podsjećaju na nekadašnji izgled prostora. Svibovski Otok dobio je ime po tome što je nekoć bio savski otok, dok se Trstenik povezuje s trstikom koja je rasla na području mrtvog savskog rukavca. Struga se u izvorima spominje još 1217. godine kao naziv potoka (Ztrugua), a prema jednom od tumačenja ime je povezano sa staroslavenskom riječju za ribnjak.

Otok na Savi u blizini Rugvice FOTO: Google Earth

Posebno je zanimljiva Rugvica, koja je nekoć bila pristanište na Savi. Prema povijesnom pregledu Općine, plovilo se do Rugvice kada je vodostaj Save bio viši, osobito u proljeće i jesen. U 17. stoljeću tim se putem prevozila morska sol prema Zagrebu: nakon prijevoza cestom do Karlovca i potom Kupom prema Sisku, sol se Savom dopremala do Rugvice, gdje se istovarivala i dalje prodavala ili prevozila kolima prema Zagrebu.

Rugvica je u jednom razdoblju imala i skelu, pa se ovdje susreću gotovo svi elementi naše priče o starim putovima: cesta, rijeka, pristanište, plovidba, skela i prijevoz robe.

Zanimljiv je i Svibovski Otok, koji se na starim kartama pojavljuje jednostavno kao Otok. Na njegovu području nalazi se jezero Abesinija, nastalo iskapanjem šljunka na mjestu starog savskog rukavca.

Takvi toponimi pokazuju koliko se nekadašnji riječni krajolik može iščitati iz današnjih naziva. Iako su se Sava, njezini tokovi i rukavci kroz stoljeća mijenjali, u imenima naselja ostali su tragovi vremena kada su prijelaz preko rijeke, pristanište, skela, otok ili rukavac bili sastavni dio svakodnevnog putovanja i života uz Savu.

Kako se nekada plovilo Savom?

Prijevoz robe Savom nije ovisio samo o udaljenosti između polazišta i odredišta. Na plovidbu su utjecali vodostaj, riječni tok i mogućnosti plovila kojima se roba prevozila. Posebno je zahtjevna bila plovidba uzvodno, protiv riječne struje.

Prema Branku Vujasinoviću, autoru rada Uloga rijeke Save u povijesnom razvoju grada Zagreba, lađe koje su plovile uzvodno Savom vukle su se i užadima s obale. Za takav su se način prijevoza koristili putovi uz rijeku, poznati kao kopitnice, a u vuči su sudjelovali ljudi, poslije i konji. Plovidbu su otežavali sprudovi, nanosi, panjevi i promjene vodostaja, zbog čega je prijevoz mogao biti spor i zahtjevan.

Vuča lađa po Kupi kopitnicom 1912.god. Izvor: zagrebmojgrad.hr

Pristaništa i pretovar robe

Pretovar robe nije uvijek značio prelazak s riječnog na kopneni prijevoz. Zbog ograničenja plovnosti na pojedinim dionicama teret se mogao prekrcavati i u manje lađe, koje su mogle nastaviti uzvodno.

Vujasinović u članku Kako se plovilo Savom navodi da su se uzvodno od Siska najčešće koristile manje i lakše lađe s plićim gazom. Plovidbu su otežavali brojni plićaci, a zbog njih se roba tijekom putovanja ponekad morala istovarivati i ponovno pretovarivati.

U Rugvici se sol pretovarivala u kola ili manje lađe, što pokazuje da se roba odatle mogla otpremati različitim prometnim pravcima. Prema istom autoru, osim prema Zagrebu, roba se kopnenim putem preko Dugog Sela mogla otpremati i prema Križevcima i Bjelovaru.

Plovidba Savom u njezinu gornjem dijelu krajem 17. stoljeća (Valvasor, 1689. godine). Izvor: Branko Vujasinović, Uloga rijeke Save u povijesnom razvoju grada Zagreba

Rugvica kao mjesto trgovine i riječnog prometa

Krajem 18. stoljeća u Rugvici bio je uspostavljen solni ured. Godine 1800. izrađen je plan za izgradnju žitnog skladišta, koje je trebalo omogućiti skladištenje većih količina robe i olakšati njezinu daljnju otpremu. U Rugvici su tada postojale dvije zgrade i dva drvena štaglja u kojima su se obavljali potrebni popravci lađa.

Takvi podaci pokazuju da pristanište nije bilo važno samo za dolazak i odlazak plovila. Uz iskrcaj i pretovar robe, na tom su se prostoru odvijali i drugi poslovi povezani s riječnim prometom.

Rugvica je tako bila jedna od točaka na kojima su se povezivali riječni i kopneni promet, trgovina i poslovi vezani uz prijevoz robe Savom.

Za kraj donosimo videozapis rijeke Save koji kroz snimke iz zraka prikazuje njezin tok i prirodni krajolik. Iako je naglasak na prirodnim obilježjima rijeke, snimke pružaju dodatni pogled na prostor kojim su se nekada odvijali riječni promet i trgovina.

Podijelite ovaj prilog s drugima:
Scroll to Top