Stari putovi kao turistički potencijal: Dionica Via Francigene kroz Toskanu. Foto: Luca Micheli / Unsplash
Via Francigena je danas školski primjer kako se povijesna baština može uspješno transformirati u održivu turističku i razvojnu priču. Mnogi povijesni putovi kod nas ostaju samo crte na starim kartama. Via Francigena oživljena je kroz strateški model upravljanja koji stvara gospodarske koristi za lokalne zajednice. Za platformu stariputovi.com, Via Francigena služi kao ključni putokaz za revitalizaciju domaćih povijesnih putova.
Dodatnu potvrdu njezine kulturne i povijesne vrijednosti predstavlja činjenica da je Via Francigena od 1994. godine certificirana kao Kulturna ruta Vijeća Europe.
Danas se Via Francigena proteže na više od 3.000 kilometara. Ruta vodi od Canterburyja do Rima, a potom sve do Santa Maria di Leuca na krajnjem jugu Italije. Put prolazi planinskim stazama i nekadašnjim putovima za mazge. Nastavlja se mirnim seoskim puteljcima i cestama obrubljenim čempresima. Hodočasnici i planinari prolaze kroz krajolike koji povezuju stoljeća europske povijesti, od srednjovjekovnih gradova do ruralnih područja koja su stoljećima oblikovala život uz ovu rutu.
Hodočašća kroz povijest
Kralj Luj IX. na hodočašću, minijatura iz 14. stoljeća. Izvor: Wikimedia Commons / Javno dobro
Između kraja prvog i početka drugog tisućljeća hodočašća su doživjela svoj procvat. Tri velika kršćanska središta – Jeruzalem, Rim i Santiago de Compostela – postala su ključna odredišta vjernika iz cijele Europe, a Via Francigena bila je jedna od najvažnijih poveznica među njima.
Hodočasnici sa sjevera Europe putovali su prema Rimu, a odatle nastavljali prema Svetoj zemlji preko luka u Apuliji. Istodobno su talijanski hodočasnici na putu prema Santiagu de Composteli prolazili prema sjeveru preko Lunija ili kopnenim putem preko prijevoja Moncenisio, nastavljajući dalje rutom Via Tolosana prema Španjolskoj.
Nagli porast hodočašća pretvorio je Via Francigenu u kulturni most koji je pridonio oblikovanju europskog identiteta tijekom srednjeg vijeka.
Od povijesne karte do turističkog brenda
Kako je ovaj srednjovjekovni kulturni most pretvoren u modernu turističku atrakciju? Odgovor nije samo u obnovi povijesne trase. Jednako važna bila je uspostava sustava upravljanja koji povezuje lokalne zajednice, hodočasnike i turističke pružatelje usluga. Službeni podaci s portala Via Francigena pokazuju da revitalizacija nije bila samo obnova staze, već razvoj održivog modela upravljanja koji donosi mjerljive koristi za lokalne zajednice.
Moderni pješaci danas čine temelj ekonomske održivosti povijesnih ruta. Foto: Valentin Lacoste / Unsplash
Brojke koje potvrđuju uspjeh (podaci za 2022. godinu):
- Ekonomski učinak: Procjenjuje se da Via Francigena generira između 20 i 25 milijuna eura godišnje izravne potrošnje u lokalnim zajednicama.
- Broj posjetitelja: Oko 40.000 hodočasnika prošlo je rutom tijekom 2021. godine.
- Boravak i potrošnja: Hodočasnici su prosječno boravili 8-10 dana te dnevno trošili između 50-60 eura.
- Način putovanja: Oko 80 % korisnika rute hodalo je, dok je oko 20 % putovalo biciklom.
Ključni stupovi revitalizacije primjenjivi na domaće putove
Uspjeh Via Francigene leži u tri strateška koraka koji mogu poslužiti kao vrijedan predložak za projekte i revitalizaciju starih putova u Hrvatskoj:
Institucionalna mreža: Putem upravlja europska krovna organizacija koja okuplja oko 250 lokalnih samouprava, više od 90 neprofitnih organizacija te preko 400 privatnih partnera u Engleskoj, Francuskoj, Švicarskoj i Italiji, omogućujući koordinirano upravljanje rutom, zajedničku promociju i razvoj jedinstvenih standarda za korisnike
Digitalna pristupačnost: Razvijena je službena mobilna aplikacija s GPS navigacijom i offline kartama, čime je višednevno kretanje rutom pojednostavljeno i dostupno suvremenim hodočasnicima i rekreativcima.
Sustav hodočasničkih putovnica (kredencijala): Skupljanje pečata duž rute stvorilo je snažan motivacijski alat za posjetitelje te ih potiče na češće zaustavljanje u mjestima kroz koja prolaze, čime se jača njihova povezanost s lokalnim ugostiteljima, proizvođačima i drugim pružateljima usluga.
Snalaženje na ruti olakšano je prepoznatljivim putokazima za Via Francigenu, koji variraju od klasičnih crveno-bijelih planinarskih markacija do službenih smeđih prometnih znakova s likom hodočasnika. FOTO:
Bjørn Christian Tørrissen, wikipedia.org
Iako su hodočasničke putovnice jedan od prepoznatljivih simbola Via Francigene, njihov uspjeh proizlazi iz činjenice da su dio mnogo šireg sustava koji uključuje kvalitetno označenu i održavanu rutu, koordinaciju lokalnih zajednica, mrežu smještaja i usluga, digitalne alate poput mobilne aplikacije i GPS karata te snažan međunarodni brend Via Francigene. Unutar takvog sustava hodočasničke putovnice imaju važnu ulogu povezivanja putnika s lokalnim zajednicama.
Zašto je sustav hodočasničkih putovnica toliko uspješan?
Uspjeh sustava hodočasničkih putovnica (kredencijala) ne leži samo u očuvanju tradicije, već i u njegovoj praktičnoj ulozi za putnike i lokalne zajednice.
1. Motivacijski alat za putnike
Vizualni dokaz napretka: Pješačenje stotinama kilometara fizički je i psihički zahtjevno. Svaki novi pečat predstavlja potvrdu prijeđene dionice i vidljiv dokaz napretka, što mnogim hodočasnicima pruža dodatnu motivaciju tijekom puta.
Uvjet za dobivanje certifikata: Kako bi na cilju dobili službeni certifikat o završenom hodočašću (Testimonium), putnici moraju dokazati da su prepješačili najmanje posljednjih 100 kilometara rute ili prešli najmanje 200 kilometara biciklom. Hodočasnička putovnica služi kao službena potvrda njihova kretanja.
Trajna uspomena: Budući da svaki pečat nosi obilježja mjesta, crkve, samostana, smještajnog objekta ili lokalnog gospodarstva, putovnica tijekom putovanja prerasta u jedinstven i osoban dnevnik puta.
Svaki pečat u hodočasničkoj putovnici oživljava uspomenu na autentične lokalitete, povijesnu baštinu i lokalna gospodarstva koja definiraju identitet rute. Foto: Sebastian / Unsplash
2. Poticanje lokalnog gospodarstva
Povezivanje putnika i lokalnih pružatelja usluga: Pečati se najčešće preuzimaju u lokalnim smještajnim objektima, ugostiteljskim objektima, turističkim uredima, crkvama, samostanima i obiteljskim gospodarstvima. Time se putnike prirodno usmjerava prema lokalnim pružateljima usluga.
Potpora mreži hodočasničkih usluga: Hodočasnička putovnica često omogućuje pristup hodočasničkim smještajima te posebnim ponudama namijenjenima putnicima, čime se dodatno potiče korištenje lokalnih sadržaja duž rute.
Koristi za ruralna područja: Za razliku od klasičnog gradskog turizma, hodočasničke rute prolaze kroz velik broj manjih mjesta i sela. Zbog toga se dio turističke potrošnje prelijeva i u područja koja inače imaju znatno manji turistički promet.
Upravo kombinacija osobne motivacije putnika i uključivanja lokalnih zajednica čini sustav hodočasničkih putovnica jednim od ključnih elemenata uspjeha Via Francigene.
Što Hrvatska može naučiti od Via Francigene?
Za projekte revitalizacije starih putova u Hrvatskoj, sustav putovnica rute mogao bi biti jednostavan, jeftin i učinkovit alat. Njime se može potaknuti kretanje posjetitelja kroz manje poznata mjesta, ojačati lokalna ponuda i stvoriti osjećaj pripadnosti ruti. Putovnica povezuje posjetitelje, lokalne zajednice i baštinu. Istodobno potiče ravnomjerniji razvoj područja kroz koja ruta prolazi.
No najveća vrijednost iskustva Via Francigene nije samo u putovnici. Njezin uspjeh pokazuje kako povijesni putovi mogu postati pokretači lokalnog razvoja. To je moguće kada se baština, turizam, lokalni poduzetnici, udruge i javne institucije okupe oko zajedničkog cilja.
Od zaboravljenog starog puta do prepoznatljive rute: brojni stari putovi u Hrvatskoj čekaju svoju revitalizaciju. FOTO: Darko Antolković
Hrvatska ima brojne povijesne putove sa sličnim potencijalom. Njihova revitalizacija traži dugoročnu viziju, koordinirano upravljanje i suradnju lokalnih zajednica duž cijele trase.
Via Francigena pokazuje da stari put nije samo kulturni spomenik. On može postati razvojni resurs koji stvara novu vrijednost za lokalno stanovništvo i posjetitelje, a istodobno čuva baštinu za buduće generacije.