Exactissima mappa totius regiminis Ogulinensis in Regno Croatiae, maps.hungaricana.hu
Današnji Ogulin prepoznatljiv je po frankopanskom kaštelu iznad kanjona rijeke Dobre. Međutim, važnost ove utvrde nije proizlazila samo iz njezina obrambenog položaja, nego i iz mreže putova koji su je povezivali s okolnim frankopanskim posjedima.
Konzervatorska studija Starog grada Ogulina navodi četiri glavna pravca koji su vodili prema kaštelu: iz Modruša, Oštarija, Bosiljeva i Vitunja. Ti putovi povezivali su Ogulin s važnim središtima tadašnjeg prostora između Dobre i Mrežnice te su imali značajnu ulogu u obrani i prometnom povezivanju kraja.
U nastavku donosimo pregled tih povijesnih komunikacija i opis nekadašnjeg ulaza u ogulinsku utvrdu.
Prikaz povijesnih putnih pravaca prema ogulinskom kaštelu i obrambenog sustava utvrde. Izvor: Konzervatorska studija Starog grada Ogulina / Boris Vučić-Šneperger
Prema Konzervatorskoj studiji Starog grada Ogulina autora Borisa Vučića-Šnepergera, prema ogulinskom kaštelu dolazila su četiri glavna putna pravca:
- od Modruša preko Sv. Jakova (Jablanova) uz kanjon Dobre
- od Oštarija preko Otoka, uz rijeku Mrežnicu i kroz Lomost
- od Bosiljeva preko Trošmarije
- od Vitunja preko Sv. Petra
Ovi putovi povezivali su Ogulin s najvažnijim okolnim središtima te su omogućavali nadzor nad prostorom između rijeka Dobre i Mrežnice.
Put od Modruša do Ogulina
Pogled iz zraka na Stari grad Modruš, Tržan – utvrdu na brdu i povijesni krajolik. FOTO: Dalibor Lovrić
Jedan od važnijih prilaza vodio je iz Modruša, nekadašnjeg središta frankopanskih posjeda.
Prema studiji, put je prolazio kroz udolinu u kojoj se nalazi današnje Zagorje, u blizini izvora rijeke Mrežnice, te je preko područja Sv. Jakova dolazio do Ogulina. Udaljenost između Modruša i Ogulina iznosila je približno 13 kilometara.
Put od Oštarija preko Otoka
Drugi važan pravac povezivao je Ogulin s Oštarijama.
Pogled iz zraka na Oštarije s povijesnim svetištem Gospe od Čudesa u središtu. FOTO: Dalibor Lovrić
Put je vodio preko Otoka, pratio tok rijeke Mrežnice i prolazio kroz Lomost. Oštarije su se nalazile na udaljenosti od približno sedam kilometara od Ogulina, što je omogućavalo brzu vezu između dvaju naselja.
Veze prema Bosiljevu i Vitunju
Na sjeveru se nalazio frankopanski grad Bosiljevo, udaljen oko 17 kilometara. Prema studiji, put prema Bosiljevu prolazio je preko Trošmarije.
Pogledajte kako danas iz zraka izgleda povijesna utvrda Vitunj:
Prema zapadu nalazio se Vitunj, udaljen oko sedam kilometara. Put prema Vitunju vodio je preko područja Sv. Petra i nastavljao se dolinom Dobre prema Gorskom kotaru i Primorju.
Pogled iz zraka na skrivene ostatke frankopanske utvrde Vitunj na brdu iznad Vitunja. FOTO: Dalibor Lovrić
Glavni ulaz u ogulinski kaštel
Frankopanski kaštel u Ogulinu. FOTO: Darko Antolković
Prema Konzervatorskoj studiji Starog grada Ogulina, glavni prilaz utvrdi vodio je s istoka i jugoistoka, preko ravnice iz smjera Modruša i Oštarija, gdje su se nalazile glavne prometne transverzale toga vremena.
U sam kaštel ulazilo se preko mosta i ulaznih vrata smještenih u južnom uglu utvrde, neposredno uz kanjon rijeke Dobre. Takav položaj pružao je dodatnu prirodnu zaštitu i predstavljao važnu stratešku prednost.
Povijesni nacrti i planovi relativno dobro dokumentiraju izgled ulaznog sklopa. Ulaz je u početku bio zaštićen podiznim mostom i obrambenim istakom iznad prolaza, poznatim kao mašikula (tal. piombatoio). Kasnije je most dodatno obzidan radi bolje obrane, a glavni je ulaz premješten na vanjsku stranu ulaznog propugnakula.
Stari povijesni nacrti koji dokumentiraju izvorni izgled, obrambene strukture i okruženje ogulinske utvrde, HDA zbirka karata. Izvor: Konzervatorska studija Starog grada Ogulina
Do sredine 17. stoljeća na istočnoj strani kaštela nalazio se samostalni drveni most preko gradskog jarka koji je vodio prema ulaznoj kuli četvrtastog tlocrta. Početkom 18. stoljeća imamo zidom omeđeni ulazni hodnik obostrano opskrbljen strijelnicama, te dodanom još jednom ulaznom kulom, na istočnom rubu gradskog jarka.
Takav izgled ulaznog trakta zabilježen je i na planovima iz 1818. godine. Međutim, tijekom prometne modernizacije Ogulina i njegove okolice u prvoj polovici 19. stoljeća cijeli je ulazni sklop srušen, a na njegovu je mjestu izgrađena cesta.
Zašto je Ogulin podignut upravo na ovom mjestu?
Prema Konzervatorskoj studiji Starog grada Ogulina, nova je utvrda podignuta na prostoru između starijih frankopanskih uporišta Vitunja i Modruša. U njezinoj okolici nalazile su se i druge utvrde: Tounj, Ključ, Jesenica, Graber i Lipa.
Područje između Dobre i Mrežnice predstavljalo je prostran i lako prohodan nizinski prostor otvoren prema sjeveru i Kranjskoj. Upravo zbog takvog položaja bilo je potrebno osigurati njegovu učinkovitu obranu i nadzor nad važnim komunikacijskim pravcima.
U vrijeme osnutka Ogulina, Modruš je već bio ozbiljno ugrožen i strateški nepovoljan za smještaj većeg broja konjanika potrebnih za obranu. Osim toga, bio je previše izložen mogućim napadima s istoka te nije imao dovoljno sigurno zaleđe.
S druge strane, vitunjski kaštel bio je razmjerno mala utvrda smještena u podnožju Kleka. Zbog svojega položaja nije mogao osigurati učinkovitu obranu okolnih putova niti nadzor nad glavnim tranzitnim pravcima koji su u to vrijeme bili sve ugroženiji.
Zbog toga Ogulin nije podignut samo kao zamjena za ugroženi Modruš. Njegova je zadaća bila popuniti veliki nebranjeni prostor u porječju Dobre i Mrežnice te stvoriti novo obrambeno središte sposobno za smještaj veće posade i potrebnih vojnih resursa. Istodobno, okolna ravnica mogla je osigurati dovoljno hrane za stanovništvo i vojsku.
Da je odabir položaja bio uspješan, potvrđuje i činjenica da je Ogulin vrlo rano postao jedno od važnijih uporišta obrambenog sustava iz kojega će se razviti buduća Vojna krajina.
Izvor: Boris Vučić-Šneperger, Konzervatorska studija Starog grada Ogulina, Tablinum d.o.o., Zavičajni muzej Ogulin.