FOTO: Ante Curać / DuList
Postoje priče koje potvrđuju da nove turističke vrijednosti često nisu spektakularni projekti ni skupe investicije. One se kriju u onome što već postoji i samo čeka da bude ponovno otkriveno. Upravo takva priča dolazi iz Žrnova na otoku Korčuli, gdje su stari poljski putovi i zaboravljene šumske staze postali temelj jedne od uspješnih hrvatskih priča o pješačkom turizmu. Šetači u prirodi ne žele hodati asfaltiranim cestama, nego poljskim i šumskim stazama koje nude pravi povratak prirodi.
Upravo zato zaslužuje pozornost svih koji se bave očuvanjem i revitalizacijom starih putova. Povod ovom tekstu bio je autorski članak Ante Curaća, objavljen na portalu DuList, u kojem opisuje kako su stari poljski putovi oko Žrnova postali ozbiljna turistička atrakcija.
Francuska kao inspiracija za novu turističku ponudu
Turistički djelatnik Ante Curać još je krajem devedesetih godina prepoznao potencijal koji su drugi smatrali bezvrijednim. Nakon što je na turističkom sajmu u Francuskoj upoznao razvijenu kulturu organiziranih šetnji u prirodi, zapitao se zašto nešto slično ne bi bilo moguće i na Korčuli.
Francuska već desetljećima sustavno ulaže u obnovu, označavanje i promociju pješačkih putova. Velik dio tih ruta prati stare hodočasničke, trgovačke, pastirske i druge povijesne putove. Druge su nastale povezivanjem postojećih staza u jedinstvene turističke itinerare.
Prema podacima Francuske planinarske federacije (FFRandonnée), koja redovito ažurira svoju bazu pješačkih ruta, danas je evidentirano oko 254.000 kilometara različitih pješačkih itinerara (u usporedbi s 245.300 km u siječnju 2025.), od čega je oko 36.000 kilometara certificiranih PR ruta.
Inspiracija iz Francuske: Službena karta Francuske planinarske federacije (FFRandonnée) prikazuje stotine tisuća kilometara premreženih pješačkih ruta.
Stari putovi umjesto novih turističkih sadržaja
Francuska mu nije dala gotov recept, nego ideju. Shvatio je da vrijednost pješačkog turizma nije u izgradnji novih staza, nego u oživljavanju postojećih putova.
Pogled je zato usmjerio prema baštini vlastitoga mjesta. To su bili stari putovi kojima su nekada hodali ljudi sa svojim magarcima i mazgama prema vinogradima, maslinicima, plažama na južnoj strani otoka, prirodnim rezervatima i šumama.
Problem je bio što su ti putovi desetljećima bili zapušteni. Zarasli u draču i šikaru, gotovo su nestali iz krajolika. Uz pomoć mještana očišćeno je oko 30 kilometara starih putova i šumskih staza. Time je stvorena osnova za potpuno novu turističku ponudu.
Primjer starog puta kakvi postoje diljem Hrvatske. Upravo ovakve trase, uz obnovu, označavanje i dobru prezentaciju, mogu postati dio novih pješačkih turističkih programa.
Kako su zaboravljene staze postale turistička atrakcija
Već prve godine organizirani su dolasci grupa. Ostvareno je gotovo dvije tisuće noćenja u mjestu koje dotad praktički nije poznavalo organizirani turizam. Ubrzo su otvorene konobe, lokalni proizvođači počeli su opskrbljivati goste domaćom hranom, a programi su prošireni i na druge hrvatske otoke te nacionalne parkove.
Tijekom dva desetljeća kroz Žrnovo je prošlo više od 15.000 gostiju u organizaciji Ante Curaća, dok se procjenjuje da je ukupno više od 45.000 šetača obišlo ove staze kroz programe različitih agencija.
Najvažnija poruka ove priče možda je sadržana u njegovoj jednostavnoj rečenici:
„Eto kako su banalni poljski putovi i zaboravljene šumske staze oko mog mjesta postali ozbiljna turistička atrakcija.“
Primjer koji mogu slijediti i druga hrvatska mjesta
To je poruka koja daleko nadilazi Žrnovo. Ona pokazuje da turistički potencijal često nije potrebno graditi od nule. Potrebno ga je prepoznati, urediti i ispričati njegovu priču.
Posebno je zanimljiv poziv koji Ante Curać upućuje profesionalcima u turizmu. Receptivne turističke agencije i turističke zajednice poziva da slijede ovaj primjer i razviju slične programe u svojim sredinama. Njegova je procjena da brojna sela na Pelješcu, u Primorju, ali i diljem Hrvatske imaju jednake preduvjete za razvoj kvalitetnog pješačkog turizma.
Upravo tu leži vrijednost starih putova. Oni nisu samo prometnice iz prošlosti, nego kulturna i krajobrazna baština koja može povezati prirodu, tradiciju, gastronomiju i lokalne zajednice. Šetači ne dolaze hodati asfaltom. Oni traže makadamske putove, suhozide, stare maslinike, šumske prolaze, lokve, kapelice i vidikovce. Traže autentičnost koju moderna infrastruktura često briše.
Skriveni potencijal pod nogama: Mnogi stari putovi u Hrvatskoj, unatoč zapuštenosti, i dalje čuvaju autentične elemente poput suhozidne gradnje. FOTO: Darko Antolković
Naravno, sama obnova putova nije dovoljna. Da bi ih posjetitelji mogli sigurno pronaći i doživjeti, potrebno je osmisliti kvalitetnu terensku i interpretacijsku signalizaciju. Upravo smo o toj temi nedavno pisali u članku “Turistička signalizacija: jedna ploča nije dovoljna”.
Stari putovi kao razvojna prilika za hrvatski turizam
Za portal Stariputovi.com ova priča predstavlja izvrstan primjer kako očuvanje starih putova nije samo pitanje baštine nego i razvojna prilika. Svaki obnovljeni put može postati nova turistička ruta, svaka staza nova priča, a svako mjesto novo odredište za goste koji žele doživjeti krajolik polako, vlastitim korakom.
Najveća vrijednost priče iz Žrnova nije u tome što se dogodila na Korčuli, nego u činjenici da je primjenjiva gotovo posvuda u Hrvatskoj. Od Istre i Gorskog kotara, preko Žumberka, Banovine i Bilogore, do Pelješca, Dalmatinske zagore i Konavala, tisuće kilometara starih poljskih, pastirskih, trgovačkih i hodočasničkih putova čekaju novu priliku.
Skrivene rute: Zaboravljeni trgovački i pastirski putovi nude autentično iskustvo šetnje kroz povijest i očuvani krajobraz. FOTO: Darko Antolković
Ne kao muzejski eksponati, nego kao živa baština koja može povezati očuvanje krajolika, lokalnu zajednicu i turizam.
Žrnovo je pokazalo da je to moguće – ostaje pitanje tko će biti sljedeći.
Pročitajte i ovo:
Via Francigena: Kako povijesne rute i hodočasnički putovi mogu postati pokretači lokalnog razvoja