Kvalitetna turistička i terenska signalizacija ključan je preduvjet za uspješnu prezentaciju starih putova i lokaliteta kulturne baštine. Iskustva s terena mogu poslužiti kao poticaj lokalnim zajednicama, turističkim zajednicama i udrugama pri osmišljavanju novih poučnih staza, pješačkih ruta i kulturno-turističkih sadržaja koji će posjetiteljima omogućiti lakše otkrivanje vrijedne baštine.
Osim kvalitetne turističke signalizacije, jednako je važno stare putove i pristupne staze održavati čistima i prohodnima. Pod održavanjem pritom ne mislimo na velike građevinske zahvate, već na minimalne intervencije kojima se osigurava siguran prolaz uz očuvanje izvornog izgleda i karaktera puta. Takav pristup posebno je važan kod povijesnih putova koji predstavljaju dio kulturnog krajolika i lokalne baštine.
Primjer održavanja prohodnosti starih putova: Radna akcija čišćenja povijesnog puta na Kotoru uz očuvanje izvornog kamenog suhozida. FOTO: Muzej grada Crikvenice
Na sličan je način razmišljao i Alen Čikada kada je istaknuo da u Hrvatskoj postoji velik broj zapuštenih putova koji bi se uz relativno mala ulaganja mogli ponovno osposobiti za korištenje. Riječ je o stotinama kilometara staza koje vode do prirodnih i kulturno-povijesnih lokaliteta te povezuju sela, zaseoke i manje gradove. Prema njegovu mišljenju, takve bi putove trebalo obnavljati s minimalnim zahvatima u prostoru i na što prirodniji način, poštujući krajolik kroz koji prolaze. Dobar primjer revitalizacije putova je Stari grad Kotor iznad Crikvenice. Sličan pristup očuvanju i ponovnom stavljanju u funkciju povijesnih komunikacija vidljiv je i na europskim projektima poput Via Francigene, jednog od najpoznatijih primjera revitalizacije povijesnih putova.
Jedna ploča nije dovoljna
Istražujući stručnu literaturu o baštini, starim putovima i povijesnim lokalitetima, često otkrivamo mjesta za koja ranije nismo ni znali da postoje. Prirodno se javlja želja da ih posjetimo i doživimo na terenu. Međutim, pronalazak takvih lokaliteta nerijetko predstavlja izazov, osobito kada se nalaze izvan naseljenih područja, skriveni u šumama ili uz zaboravljene trase starih komunikacija.
Tijekom obilazaka različitih krajeva Hrvatske moguće je susresti vrlo različite primjere turističke i terenske signalizacije – od kvalitetno označenih lokaliteta do onih koje je gotovo nemoguće pronaći bez detaljnog prethodnog istraživanja.
Primjeri dobre i loše prakse
Primjer dobre turističke signalizacije na glavnoj prometnici koja usmjerava posjetitelje prema povijesnim utvrdama i lokalitetima Garić grad i Jelen grad. FOTO: Darko Antolković
Odličan primjer kvalitetno postavljene turističke signalizacije mogu biti oznake za Garić-grad i Jelengrad na području Moslavine. Turistička signalizacija postavljena je već prije Popovače te posjetitelja kontinuirano vodi prema odredištu. Nakon prolaska kroz Popovaču dolazi se do raskrižja na kojem se put odvaja prema Jelengradu odnosno Garić-gradu, što prikazuje fotografija. Nakon napuštanja glavne prometnice dodatne oznake potvrđuju ispravan smjer kretanja, tako da posjetitelj nema dvojbi kojim putem nastaviti. Upravo takav sustav signalizacije predstavlja primjer dobre prakse jer vodi posjetitelja od glavne prometnice sve do lokaliteta.
Manje dobra praksa
Primjer signalizacije koja zbunjuje: Ploča za Stari grad Krapinu postavljena je nekoliko stotina metara prije skretanja, no ulica koja se odvaja s desne strane odmah nakon ploče zapravo ne vodi prema lokalitetu. Izvor: Google Street View
S druge strane, kao primjer manje uspješno riješene signalizacije možemo navesti oznaku za Stari grad Krapinu. Ploča je postavljena nekoliko metara prije slijepe ulice koja se odvaja s desne strane prometnice. Prilikom prvog posjeta, vidjevši strelicu za skretanje udesno, logično smo pretpostavili da se upravo tim putem dolazi do lokaliteta. Nakon što smo ušli u slijepu ulicu, pokazalo se da ona ne vodi prema starom gradu te smo se morali vraćati i tražiti drugi put.
Budući da je ova ploča locirana točno ispred vidljivog odvajanja ceste s desne strane, ljudski mozak automatski povezuje tu strelicu s tim prvim uočljivim skretanjem. Vozač nema vremena preračunavati metre u glavi; on vidi strelicu, vidi ulicu desno i – skreće.
Zanimljivo je da nam je stanovnik kuće u toj ulici rekao kako nismo prvi koji su pogriješili te da mnogi vozači, vidjevši oznaku, skrenu upravo tamo. Da je na tom mjestu bila postavljena samo informativna ploča s udaljenošću do lokaliteta, bez strelice za skretanje, vjerojatno ne bi bilo zabune. Mnogo logičnije rješenje bilo bi postavljanje oznake neposredno prije stvarnog skretanja s glavne prometnice prema Krapini, odakle se nastavlja put prema starom gradu. Očigledno problem nije u samoj signalizaciji, nego u njezinu položaju, koji kod posjetitelja može stvoriti pogrešan dojam o smjeru kretanja.
Turistička signalizacija često završava na glavnoj cesti
Mnogi povijesni lokaliteti, stari putovi, gradine, utvrde i arheološka nalazišta nalaze se u turističkoj ponudi pojedinih destinacija. Posjetitelji stoga s pravom očekuju da će ih do odredišta voditi turistička signalizacija, odnosno prepoznatljive smeđe informativne ploče.
Problem nastaje kada je lokalitet označen samo jednom pločom uz glavnu prometnicu. Takva oznaka često upućuje na smjer kretanja i udaljenost, ali nakon prvog skretanja više nema nikakvih dodatnih oznaka. Ako se na putu nalazi nekoliko križanja, posjetitelj ostaje bez jasnih uputa i vrlo lako može skrenuti na pogrešan put.
Još je veći problem kada se lokalitet promovira kroz turističke materijale ili mrežne stranice, a na terenu uopće ne postoji odgovarajuća signalizacija koja bi ga povezala s okolnom prometnom mrežom.
Kako bi trebala izgledati kvalitetna signalizacija?
Svaki lokalitet koji se promovira kao turistička atrakcija trebao bi imati cjelovito i logično osmišljenu infrastrukturu za posjetitelje. To uključuje:
- turističku signalizaciju na svim važnijim prometnicama prema lokalitetu,
- jasno označena križanja i mjesta skretanja,
- uređenu i označenu pristupnu stazu,
- planinarske ili prezentacijske oznake na šumskim putovima,
- informativnu ploču na samom lokalitetu,
- redovito održavanje okoliša i pristupnih putova.
Diskretan i jasan drveni putokaz za Stari grad Blagaj koji se savršeno uklapa u prirodni krajolik uz stari put.
Posebnu pozornost potrebno je posvetiti križanjima. Upravo su ona mjesta na kojima posjetitelji najčešće traže dodatne informacije. Jedna početna oznaka bez ponavljanja na kasnijim raskrižjima često je jednako korisna kao da oznake uopće nema.
Stari putovi traže jasnu terensku prezentaciju
Kod istraživanja starih putova situacija je još složenija. Povijesne trase često prolaze kroz šumske predjele, zarasle prolaze i područja gdje nema drugih orijentira. Zato oznake moraju biti postavljene upravo na mjestima gdje postoji mogućnost pogrešnog skretanja – na križanjima šumskih staza, šumskih cesta i drugih putova.
Izazov na terenu: Primjer skrivenog i potpuno neoznačenog šumskog križanja gdje je bez terenske signalizacije nemoguće prepoznati pravi smjer. FOTO: Darko Antolković
Prilikom planiranja signalizacije potrebno je razmišljati iz perspektive posjetitelja koji prvi put dolazi na određeno područje. Lokalno stanovništvo dobro poznaje svoj kraj i ne treba dodatne upute, ali turist ili istraživač kulturne baštine oslanja se isključivo na ono što vidi na terenu.
Što se zapravo krije duboko u našim šumama? Pogledajte u ovom kratkom videozapisu atmosferu zaboravljenih povijesnih pravaca koji danas tiho leže daleko od modernih cesta, skriveni u tišini divljine:
Očuvanje baštine počinje dostupnošću
Stari putovi, povijesne komunikacije i skriveni lokaliteti predstavljaju važan dio hrvatske kulturne i povijesne baštine. Njihova zaštita ne podrazumijeva samo istraživanje i dokumentiranje, nego i omogućavanje sigurnog i jednostavnog pristupa posjetiteljima. Kada su lokaliteti dostupni i pravilno prezentirani, oni postaju prostor za upoznavanje povijesti kroz neposredno iskustvo. Takav pristup omogućuje da se baština ne promatra samo kao spomenik prošlosti, već kao prostor za prezentaciju oživljene povijesti.
Dobar primjer prezentacijske signalizacije u Crikvenici: Informativna ploča koja posjetiteljima vizualno i jednostavno predočava složenu mrežu starih putova i povijesnih lokaliteta. FOTO: Darko Antolković
Kvalitetna signalizacija nije luksuz nego osnovni preduvjet za razvoj kulturnog turizma. Ako želimo da stari putovi budu prepoznati, posjećeni i sačuvani za buduće generacije, potrebno je osigurati da ih posjetitelji mogu pronaći bez lutanja i nagađanja.
Kontrast između Garić-grada/Jelengrada i Krapine vrlo lijepo podupire glavnu tezu članka: nije dovoljno postaviti turističku ploču – jednako je važno postaviti je na pravo mjesto i voditi posjetitelja sve do odredišta.