S ciljem turističke valorizacije nije isto kažemo li za stari put da je to put koji je povezivao Gradec i Omišalj, ili da je to put kojim je, prema predaji, bježao Ivan VII. Frankopan prema Omišlju. Tada put više nije samo linija između dvije točke. Postaje pozornica događaja. Odmah se postavljaju pitanja: Od koga je bježao? Zašto? Da li je jahao ili hodao? Kojim je dijelovima puta prošao?
U Engleskoj postoji pješačka ruta Monarch’s Way, duga oko 625 milja, odnosno nešto više od 1.000 kilometara, koja približno prati put bijega kralja Charlesa II. nakon poraza u bitci kod Worcestera 1651. godine.
Danas posjetitelji mogu krenuti njegovim tragom i pritom prolaziti kraj brojnih povijesnih lokaliteta i građevina. Povijesni događaj tako nije ostao samo u knjigama. Pretvoren je u rutu. Posjetitelj ne obilazi samo krajolik. On slijedi priču.
Imamo li i mi stare putove koji kriju sličnu priču?
U Krasu, na otoku Krku, sačuvana je narodna predaja o bijegu Ivana VII. Frankopana iz Gradeca prema Omišlju.
Ispričao nam ju je Karlo Hren iz Krasa, koji nam je pokazao i dio trase puta.
Karlo Hren na lokalitetu Potoka priča predaju o Ivanu VII. Frankopanu
Karlo nas je odveo do lokaliteta Potoka, gdje nam je ispričao priču:
„Kroz ovu laz je prošao Frankopan iz smjera Gradeca, koji je par sto metara udaljen odavdje.
Pobjegao je u smjeru Omišlja gdje su ga izdali, gdje su ga predali na mletačku galiju. On je svoga konja potkovao naopako, da zavara neprijatelja.
Pošto se radi o bijeloj zemlji, ilovači, ne crvenici, lako se mogao uočiti trag, pogotovo u vrijeme kad nije bilo raslinja. Bilo je od izuzetne važnosti da se tragovi zametnu.
Kako se sve odvijalo brzo, on se je snašao i on je svoga konja potkovao naopako, tako da se nije moglo znati u kojem je smjeru pobjegao prema Omišlju.
Dionica puta bila je: Gradec – Potoka – Dolova – Škuri klanac – Gračišće – Sveti Ivan – Lug – Omišalj.
To je mogla biti najbliža relacija, pogotovo u ono vrijeme kada je taj prostor bio bez raslinja.
Mogo je poći po glavnom putu, preko Rakovika, bliže Gostinjcu, ali pošto je to bio glavni put, on nije krenuo onuda, zbog moguće zasjede.“
To je, prema riječima Karla Hrena, predaja koju je prenosio Josip Perović Dumin iz Krasa.
Put kojim se prema predaji kretao Ivan VII. Frankopan
Kakav je odnos povijesti kao znanosti prema legendi?
Povjesničar dr. sc. Ive Mažuran, govoreći o legendi o Crnoj kraljici, pojasnio je da legende ne moraju biti u cijelosti izmišljene.
„Svaka legenda počiva na nekom dijelu povijesne zbilje. U legendi nije baš sve izmišljeno. Postoji neki povod zašto je legenda nastala. Kao podloga stvaranju legende poslužio je neki stvarni događaj. O ljudima, o događajima. Legende se prenose iz generacije u generaciju. Kroz vrijeme njihov sadržaj se mijenja, te se na taj način udaljava od povijesne podloge“, objasnio je Mažuran.
Zanimljivo je pogledati što o posljednjim godinama Ivana VII. Frankopana govore povijesni izvori.
Da li je povijesna podloga ove predaje povezana s posljednjim godinama Ivana VII. Frankopana?
Povijesni izvori pokazuju da je riječ o razdoblju iznimno burnih događaja na Krku. Ivan VII. Frankopan bio je gospodar otoka Krka, a 1470. godine dao je izgraditi kaštel s kulom u Omišlju. Nekoliko godina poslije, 1479., sukobio se sa svojim bratom Martinom IV. i zauzeo njegove gradove Novi i Bribir. Sukob je doveo do vojne intervencije. Godine 1480. kraljev kapetan Blaž Podmanicki otjerao je Ivana iz tih posjeda, zavladao Martinovim dijelom Vinodola, a potom privremeno zauzeo Omišalj i opsjedao Krk. U takvoj situaciji Ivan je predao otok Krk Mlečanima. Oni su protjerali Podmanickog i preuzeli upravu nad otokom. Ivan je formalno i dalje ostao gospodar Krka, ali su stvarnu vlast imali Mlečani.
I tu dolazimo do posebno zanimljivog podatka.
Vrhovnom mletačkom pomorskom kapetanu 28. ožujka 1480. naređeno je da Ivana dovede u Veneciju. Ivan je potom bio u mletačkoj internaciji, odakle je u drugoj polovici 1481. godine pobjegao caru Fridriku III.
Dakle, povijesni izvori doista govore o sukobima, opasnosti, Omišlju, Mlečanima, gubitku stvarne vlasti nad Krkom i odlasku Ivana VII. Frankopana. No ne govore da je Ivan upravo putem od Gradeca, preko Potoke, Dolova, Škurog klanca, Gračišća i Luga bježao prema Omišlju.
Ne potvrđuju ni priču o naopako potkovanom konju. To za sada ostaje dio narodne predaje.
Možemo li zato u predaji iz Krasa prepoznati odjek stvarnih događaja iz burnih posljednjih godina njegove vladavine? To ne možemo tvrditi.
Upravo zato predaja postaje zanimljiva.
Ona možda nije povijesni zapis događaja, ali može biti trag prema događaju koji je nekada ostavio snažan dojam na ljude i prostor u kojem se priča prenosila.
Od predaje do turističkog iskustva
Nije isto posjetitelju reći: „Ovdje se nalazi stari put koji je povezivao dva mjesta”, ili „Prema narodnoj predaji, ovim je putem Ivan VII. Frankopan pokušavao doći do Omišlja.”
U drugom slučaju posjetitelj odmah želi znati više. Želi vidjeti put. Želi znati gdje je Gradec. Želi proći kroz Škuri klanac. Želi vidjeti Gračišće. Želi doći do Omišlja. I počinje pratiti priču.
Da to nije samo teorijska mogućnost, pokazuju i primjeri iz turističke prakse.
U Val Gardeni u Italiji postoji S. Giacomo Legend Trail, službeno turistički predstavljen kao pješačka staza koja posjetitelja vodi kroz legendu o grofu Jakobu von Stettenecku.
Prema legendi, grof je dao izgraditi crkvu sv. Jakova usred šume u znak zahvalnosti što se živ vratio s hodočašća u Santiago de Compostelu. Staza je duga 7,4 km, a uz nju se nalazi 16 tekstualnih ploča na kojima posjetitelji mogu čitati legendu o sv. Jakovu.
FOTO: val-gardena.com
Na mrežnoj stranici Val Gardene ta staza nije predstavljena izdvojeno od ostatka turističke ponude, već je dio puno šireg sustava informiranja i promocije destinacije. Posjetitelj na istoj mrežnoj stranici može pronaći informacije o smještaju, izletima, planinarskim i biciklističkim stazama, događanjima, restoranima, planinskim kućama, vođenim turama i drugim aktivnostima.
Upravo je to zanimljiv primjer turističkog marketinga. Jedna lokalna legenda postaje ulaz u širu turističku priču o destinaciji. Posjetitelj dolazi zbog priče, kreće njezinim tragom, upoznaje lokalitet, a istovremeno mu se otvara cijela turistička ponuda Val Gardene.
I sami smo, krenuvši od S. Giacomo Legend Traila, došli do mrežne stranice Val Gardene i pogledali što sve destinacija nudi svojim posjetiteljima.
Nije riječ samo o tome kako ispričati legendu. Riječ je o tome kako priču povezati s prostorom i ponudom destinacije.
I upravo tu možemo povući paralelu s Krasom.
Ako predaju o bijegu Ivana VII. Frankopana promatramo kao dio lokalne baštine, ona ne mora ostati samo zanimljiva priča koju će netko čuti od lokalnog stanovnika.
Ona može postati početak istraživanja starog puta, njegovih lokaliteta i krajolika kroz koji prolazi.
Posjetitelj tada ne dolazi samo vidjeti jedan lokalitet.
On dolazi slijediti priču.