FOTO: Vedran Sović
Gotovo dvije tisuće godina stara rimska prometnica između Siscije i Emone ostavila je svoj trag i u šumi Frtić, iznad Gornjeg Vukojevca. U šumskom krajoliku još je vidljiv uzdignuti nasip antičke ceste, dio prometnog sustava koji je povezivao različite krajeve Rimskog Carstva.
Cesta između Siscije i Emone
Rimska cesta koja je povezivala Sisciju, današnji Sisak, i Emonu, današnju Ljubljanu, bila je jedna od najvažnijih prometnica u rimskoj provinciji Panoniji.
Nije bila samo lokalni put, nego dio šireg prometnog sustava koji je povezivao Italiju, preko Akvileje i Emone, s dubinom Balkana i područjem Dunava.
FOTO: Vedran Sović
Cesta se intenzivno koristila od 1. do 4. stoljeća poslije Krista. Imala je važnu ulogu u brzom transportu rimskih legija, ali se koristila i za trgovinu te za funkcioniranje državne poštanske službe, poznate kao cursus publicus.
Trag ceste u šumi
Dionica rimske ceste u šumi Frtić, iznad mjesta Gornji Vukojevac na području općine Lekenik, predstavlja jedan od najbolje očuvanih i najfascinantnijih ostataka te antičke infrastrukture u Hrvatskoj. Rimska cesta kroz Frtić nije jedini primjer antičke prometnice čiji se tragovi i danas mogu prepoznati u krajoliku. O drugim sačuvanim tragovima antičke ceste na području Sesveta i Vurnovca pisali smo u prilogu „Tragom antičke ceste: Putovanje kroz vrijeme od sesvetskog kaštela do Vurnovca“.
Posebnost ovog lokaliteta je u tome što cesta ondje nije uništena kasnijom poljoprivredom ili urbanizacijom, što se često događalo u ravničarskim predjelima.
Slojevi rimske ceste
I nakon gotovo 2000 godina u šumi je jasno vidljiv tzv. agger, odnosno uzvišeni nasip ceste. Pruža se u ravnoj liniji kroz šumski krajolik i predstavlja vidljiv trag nekadašnje rimske prometnice.
Cesta široka šest do osam metara
Širina ceste na ovom području iznosi oko 6 do 8 metara. Takva širina ukazuje na prometnicu prvog reda, usporedivu s današnjom autocestom, na kojoj su se mogla mimoići dvoja kola.
Konstrukcija rimske ceste sastojala se od više slojeva. Temelj je činilo krupnije kamenje, iznad kojega se nalazio sloj drobljenog kamena i šljunka. Završni sloj bio je načinjen od sitnijeg materijala.
3D animacija prikazuje postupak izgradnje rimske ceste i njezine karakteristične slojeve.
Na pojedinim mjestima rimske su ceste mogle imati i kamene ploče. U šumi Frtić one su uglavnom prekrivene zemljom i vegetacijom.
Cesta i život uz nju
Arheološka istraživanja na području Vukomeričkih gorica i Turopolja, kojima Gornji Vukojevac rubno pripada, provodio je Arheološki muzej u Zagrebu.
U blizini rimske ceste često su pronalaženi ostaci rimskih novčića i keramike. Zabilježeni su i tragovi odmorišta ili postaja, odnosno mansio ili mutatio, koje su se nalazile uz cestu svakih 15 do 20 kilometara.
Takve postaje bile su dio sustava koji je pratio velike rimske prometnice.
Trasa prilagođena reljefu
Trasa rimske ceste u velikoj se mjeri podudara s prirodnim reljefom.
Cesta je izbjegavala poplavna područja rijeke Odre i držala se povišenih terena. Na taj je način njezin pravac bio prilagođen prirodnim značajkama prostora kroz koji je prolazila.
Danas upravo šumski krajolik Frtića omogućuje da se dio te stare trase još uvijek prepozna u prostoru.
Sačuvana rimska trasa
Šuma Frtić pruža rijetku priliku za pogled na ono što se može nazvati „autentičnim rimskim profilom“ puta.
Drugi dijelovi ceste Siscia–Emona tijekom vremena su nestali ili su prekriveni modernim prometnicama. Među njima su i dijelovi stare ceste Sisak–Zagreb.
U Frtiću je, međutim, sačuvana izvorna rimska trasa.
FOTO: Vedran Sović
Napomena uz fotografije: Naknadno je otvoreno pitanje identifikacije konkretne trase prikazane na fotografijama. Prema naknadnim kartografskim i terenskim zapažanjima Stjepana Zlodia i Vedrana Sovića, postoji mogućnost da očuvani nasipi i usjeci na fotografijama pripadaju trasi nekadašnje šumske željeznice koja je prolazila ovim područjem. To, međutim, ne mijenja podatke o postojanju i arheološkom kontekstu antičke ceste Siscia–Emona u području Frtića. Nije isključena ni mogućnost da je šumska željeznica na pojedinim dijelovima koristila stariju trasu.
Izvor
Konzervatorska podloga Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture RH, lekenik.hr