Godine 1389. padovanski gospodar Francesco II. da Carrara stigao je u Modruš, gdje je pokušao potražiti pomoć od Stjepana II. Krčkog, za kojeg je bila udana njegova sestra Caterina.
Njegovo putovanje kroz hrvatske krajeve zabilježeno je u izvorima koji omogućuju rekonstrukciju puta, ali istodobno daju zanimljiv pogled na tadašnje prometnice, svratišta i način putovanja.
Put prema Hrvatskoj
Nakon boravka kod bavarskog vojvode Stjepana III. u Münchenu, Francesco je krenuo prema Modrušu. Vojvoda mu je darovao četiri konja i dao pratnju do granica svoje državine.
Preko alpskog prijevoja Tauern stigao je u Lienz u Koruškoj, a zatim nastavio prema Radovljici u Kranjskoj, tadašnjem posjedu grofova Ortenburških. Ondje ga je dočekao Friedrich, sin njegove tete Liete, od kojega je dobio vodiča za put prema granici s Hrvatskom.
Točan itinerar nije poznat. Kužić smatra utemeljenom pretpostavku da ih je vodič preko Ljubljane poveo prema Kočevju, također posjedu Ortenburških, a odatle prema lijevoj obali Kupe.
Zemljovid prostora oko Modruša, s prikazom puteva kojima je prošao Francesco II. da Carrara. Ucrtane su i ostale važnije prometnice.
Nije sigurno ni gdje je Francesco točno stupio na hrvatski teritorij. Prema tadašnjim putovima i konfiguraciji terena u dolini Kupe, Kužić pretpostavlja da je to bilo negdje između burga Kostela na lijevoj obali i današnjeg Broda na Kupi na desnoj obali, na prostoru gdje su Ortenburzi graničili s Krčkima.
Preko Kupe prema Modrušu
Putovanje nije uvijek bilo jednostavno. Francesco je Kupu jedva prešao skelom jer je rijeka bila nabujala, a padala je i jaka kiša.
Nakon prijelaza nastavio je put prema Modrušu. Po svemu sudeći, put ga je vodio dolinom Dobre pokraj današnjeg Ogulina do područja Oštarija. Ondje je prenoćio u svratištu.
Oštarije iz zraka. FOTO: Dalibor Lovrić
Ujutro je nastavio put i do podneva stigao u Modruš, gdje je odsjeo u krčmi. Oštarije nisu slučajno bile mjesto na kojem su putnici zastajali. Staro naselje razvilo se upravo uz važan srednjovjekovni karavanski i trgovački put, a svratište za putnike postalo je jezgra iz koje će nastati današnje Oštarije. Više o tome pročitajte u prilogu „Kako je stari karavanski put stvorio Oštarije“.
Bilo je to krajem rujna 1389. godine. U Modrušu su ga dočekali Antonio Pavanello iz Padove i Andrea Schermo iz Firence. Pavanello ga je izvijestio o nezadovoljstvu Padovanaca, dok mu je Schermo prenio odluke vijeća svoga grada.
Susret s Caterinom i Stjepanom II. Krčkim
Kada je Caterina čula za dolazak svoga brata, spustila se u podgrađe zajedno s pratiljama i plemićima te ga srdačno pozdravila.
Ondje su se već nalazili Pietro i Gionata da Carrara, koji su Francesca obavijestili da je u Modrušu nekoliko dana ranije umro njegov polubrat Ugolino.
Nakon susreta u podgrađu Caterina je Francesca odvela u kaštel. Stjepan II., iako teško bolestan od uloga, primio je šurjaka, stavio mu sve na raspolaganje i pokušao ga ohrabriti.
Stjepan mu je savjetovao da ne odustane od borbe za svoje posjede i da nastoji sklopiti savez s Firencom. Nakon večere Francesco je otišao spavati u dodijeljenu sobu.
Sljedećeg jutra bio je na misi u podgrađu. Nakon toga napisao je pismo s najnovijim prijedlozima za Firencu i predao ga glasniku Andrei Schermu, tražeći hitan odgovor.
Pogled sa Tržana na crkvu sv.Trojstva i mjesto gdje je stajala katedralna crkva sv.Marije. FOTO: Darko Antolković
Savjeti kneza Stjepana
Nakon nekoliko dana Stjepan je ponovno primio Francesca. Savjetovao mu je da se mora izmiriti s Mletačkom Republikom, a zatim mu iznio podatke o vojnoj snazi svojih saveznika.
Prema Stjepanovim informacijama, grof Celjski raspolagao je s 1000 konjanika, grof Ortenburški također s 1000, plemići Ákos i Stjepan „Đavao“ s ukupno 1500, dok je sam Stjepan mogao prikupiti 2000 konjanika.
Stjepan mu je također savjetovao da pomoć potraži i od bosanskog kralja Tvrtka, posebno istaknuvši sukob između Tvrtka i vojvode Gian Galeazza Viscontija.
Proročica u Modrušu
Francescov boravak u Modrušu donosi i jedan neobičan detalj.
Caterina je nagovorila brata da potraži savjet kod žene koju je opisala kao vrlo mudru i veliku čarobnicu. Žena je živjela u obližnjoj planini, a zatim je došla u kaštel i prorekla Francescu da će sljedeće godine u lipnju biti u Padovi.
Savjetovala mu je i da ne ide u Bosnu, nego da se uputi u Bavarsku, gdje će dobiti pomoć od vojvode Stjepana III. Upozorila ga je i da Gian Galeazzo namjerava prekršiti dogovor.
Unatoč tome, Francesco se sljedećeg dana pripremio za odlazak prema Tvrtku. Ponio je preporučna pisma svoga šurjaka Stjepana II. i već napustio grad kada je naišao firentinski poslanik Pietro Guazzalotti. On ga je počeo nagovarati da odustane od odlaska bosanskom kralju i da se okrene bavarskom vojvodi.
Nakon savjetovanja sa zetom i sestrom, Francesco je iz Modruša krenuo prema Radovljici, a zatim u Ortenburg. Odatle je otišao u München kod vojvode Stjepana.
Ponovni pokušaj dolaska u Modruš
Nakon što je u Münchenu dogovorio sve o pohodu na Padovu, Francesco je poslao Antonija Pavanella u Modruš, a zatim se neplanirano zadržao kod biskupa u Eichstättu.
Naposljetku je ponovno krenuo prema Modrušu, ali zbog golemog snijega nije mogao prijeći Tauern te se morao vratiti. Ipak je zaobilaznim putem stigao u Spittal u Koruškoj.
Ondje je susreo familijara Tomasa dal Fuoca. Kada mu je Francesco rekao da namjerava otići u Modruš, ovaj ga je obavijestio da je knez Stjepan II. umro, da su Francescove stvari oduzete te da su se njegova sestra i rodbina sklonili u kaštel pred Stjepanovim bratom Ivanom V. Anžom.
Caterina je u međuvremenu čekala pomoć grofa Celjskog.
Po savjetu Ortenburga sukob je izbjegnut. U Modruš je poslan izaslanik kojemu je predana sva imovina, kao i rodbina Carrara.
Caterina i njezina pratnja spustili su se do Oštarija, a odatle nastavili prema današnjem Ogulinu i dolinom Dobre do Vrbovskog. Kod Lukovdola skrenuli su prema Zapeću.
Francesco ih je dočekao i preuzeo u Ortenburškoj utvrdi Poljane iznad Kupe, na samoj granici Carstva i Hrvatske.
Time su završili njegovi kontakti s Hrvatskom.
Putovanje kroz prostor srednjovjekovne Hrvatske
Francescovo putovanje pokazuje koliko je kretanje ljudi kroz ovaj prostor ovisilo o cestama, rijekama i mjestima za odmor.
Krajem 14. stoljeća Modruš je bio jedno od najvećih naselja u unutrašnjosti Kraljevine Hrvatske. Njegov razvoj bio je povezan s prometom i protokom roba između Slavonije i Ugarske na sjeveroistoku te Senja na jugozapadu.
Važna cesta, nazvana strata magna, ulazila je u grad kroz sjeveroistočna vrata, a izlazila na jugozapadnoj strani. Upravo je tim putem u Modruš ušao i Francesco II.
Kod Modruša su se križali i putovi prema Kranjskoj i njemačkim zemljama te prema Kraljevini Bosni.
Za putnike su bila važna i svratišta. Dnevne razdaljine koje su pješaci prevaljivali nisu prelazile 35 kilometara, pa su uz glavne prometne pravce morale postojati građevine u kojima su se putnici mogli odmoriti, okrijepiti i prenoćiti. Francescovo putovanje samo je jedan primjer kretanja kroz prostor koji je za srednjovjekovnog putnika bio znatno sporiji i zahtjevniji nego što ga danas možemo zamisliti. Više o načinima putovanja, dnevnim udaljenostima, putovima i opasnostima na srednjovjekovnim rutama pročitajte u prilogu „Kako se putovalo u srednjem vijeku?“
Položaj današnjih Oštarija bio je osobito povoljan jer su ondje bili usmjereni putnici iz Slavonije, odnosno Zagreba, kao i iz Kranjske. Upravo je ondje Francesco prenoćio na svom putu prema Modrušu.
Kupa kao put kojim su prolazili ljudi i roba
Francescov prijelaz Kupe pokazuje i važnost rijeke za tadašnji promet.
Postojanje skele, odnosno lađe, kod današnjeg Broda govori o relativno intenzivnom prometu između Kranjske i Hrvatske, odnosno između Ortenburga i Krčkih.
Kužić navodi da su sa sjevera vjerojatno preko Kupe prelazili željezni proizvodi iz Radovljice, dok su Krčki u suprotnom smjeru isporučivali vino, ulje i eventualno sol.
Trgovačke aktivnosti bile su pod nadzorom mitničara, a Brod i Lukovdol nalazili su se na mjestima Francescovih prijelazaka.
Jedno putovanje, mnogo tragova
Put Francesca II. da Carrara zanimljiv je upravo zato što kroz putovanje jednog čovjeka možemo sagledati prostor kojim su se u kasnom 14. stoljeću kretali putnici, glasnici i trgovci.
Od Kupe, preko Oštarija i Modruša, pa dalje prema Kranjskoj i Bavarskoj, njegov put povezuje mjesta koja danas promatramo kao odvojene povijesne lokalitete.
Istodobno, njegovo putovanje pokazuje da srednjovjekovni put nije bio samo crta na karti. Bio je to prostor rijeka koje je trebalo prijeći, svratišta u kojima se prenoćilo, gradova u kojima se susretalo ljude i cesta kojima su putovale vijesti, roba i političke poruke.
Izvor
Krešimir Kužić, „Djelovanje Francesca II. da Carrara zvanog Novello u Hrvatskoj“, Zbornik Odsjeka povijesnih znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, sv. 35 (2017).