FOTO: Dalibor Lovrić
Najvažnija srednjovjekovna prometna veza između unutrašnjosti Hrvatske i Jadrana stoljećima nije bila asfaltirana cesta, nego uski planinski put kojim su roba i putnici prolazili na konjima i tovarnim životinjama. Od Zagreba i Karlovca preko Modruša, Velike Kapele i prijevoja Vratnik vodio je prema Senju, tada jednoj od najvažnijih hrvatskih luka.
U povijesnoj literaturi ovaj se pravac najčešće naziva Modruška cesta. Međutim, arheolog prof. dr. sc. Stašo Forenbaher smatra da je za srednjovjekovno razdoblje preciznije koristiti izraz put, budući da nije bio građen za kolni promet, nego je služio jahačima i karavanama. U ovom članku zato se koristi naziv srednjovjekovni put Modruš – Senj, dok se izraz Modruška cesta navodi kada je riječ o uvriježenom nazivu u literaturi.
Kako piše Stjepan Szavits Nossan, taj se put spominje još u 13. stoljeću pod nazivima via regis, via publica i via magna, a zbog nepristupačnog terena bio je prohodan samo za konjanike i karavane s tovarnim životinjama.
Njegovu važnost dodatno potvrđuje povjesničar Milan Kruhek, koji navodi da je krajem 15. stoljeća, u vrijeme Bernardina Frankopana, Modruška cesta bila „najznačajnija srednjovjekovna uvozno-izvozna hrvatska cesta“, kojom je prolazila roba između senjske luke te Zagreba, Pečuha i Budima. O širini njezinih trgovačkih veza svjedoči i Berislav Šebečić. Prema njegovim riječima, Senj je tada bio povezan ne samo sa Zagrebom nego i s Villachom, Bečom, Pragom, dunavskim i sedmogradskim rudnicima te preko Venecije s ostatkom Europe.
Vidljiv dio puta Modruš-Senj od Modruša prema pavlinskom samostanu sv. Nikola (prvi s lijeve strane). FOTO: Dalibor Lovrić
Danas su na pojedinim dionicama još uvijek sačuvani ostaci toga puta. Hodajući njima moguće je slijediti trasu kojom su stoljećima prolazili trgovci, glasnici, vojnici i hodočasnici između kontinentalne Hrvatske i Jadrana.
Povijesni put koji je stoljećima povezivao kontinent i more
Isječak povijesne karte na kojem su prikazani Modruš (Modrutscho), Tounj (Tuin) i pavlinski samostan sv. Nikole (St. Nicolaus) uz srednjovjekovni put prema Senju. Izvor: mapy.mzk.cz
Srednjovjekovni put Modruš – Senj bio je dio mnogo duljeg prometnog pravca koji je povezivao kontinentalnu Hrvatsku s Jadranom. Od Zagreba je vodio preko Stupnika i Jastrebarskog, prolazio kroz Draganićku šumu do Dubovca, a zatim dolinama Mrežnice i Dobre preko Tounja, Modruša, Velike Kapele i prijevoja Vratnik silazio u Senj.
Na njega su se nadovezivali brojni lokalni putovi koji su povezivali okolna naselja i utvrde. Jedan od takvih primjera su stari putovi prema Ogulinskom kaštelu.
Za razliku od današnjih cesta, nije bila građena kao jedinstven prometni objekt. Kako navodi Stjepan Szavits Nossan, radilo se o mreži putova koji su često slijedili prirodne prolaze, mijenjali trasu ovisno o vremenskim prilikama i na mnogim mjestima imali obilježja poljskih ili seoskih staza. Zbog toga se roba nije prevozila kolima, nego na konjima i tovarnim životinjama.
Povijesna karta područja Modruša, Vratnika i Senja s prikazom prometnog pravca preko Velike Kapele. Na karti su vidljivi Modruš, pavlinski samostan sv. Nikole, Jezerane, Brinje i Senj. Izvor: mapy.mzk.cz
Put u vrijeme Frankopana
Promet ovim putem osobito je oživio u vrijeme knezova Frankopana. Sklapali su trgovačke ugovore s Venecijom i dalmatinskim gradovima te trgovcima davali brojne povlastice. Sve to potvrđuje da je riječ o jednom od najvažnijih prometnih pravaca tadašnje HrvatskeOsim trgovaca, njime su prolazile kraljevske povorke, diplomatska izaslanstva i brojni putnici koji su putovali između kontinentalnog dijela zemlje i Jadrana.
Koliko je prijelaz preko Velike Kapele bio zahtjevan pokazuje i činjenica da je oko 1400. godine Ivan V. Frankopan uz stari put dao sagraditi pavlinski samostan sv. Nikole. Samostan je bio smješten na sjevernoj padini tadašnjeg Gvozda. Stoljećima je služio kao utočište putnicima i vodičima karavana koji su preko planine vodili natovarene konje i mazge.
U videu pogledajte rekonstrukciju pretpostavljenog izgleda pavlinskog samostana sv. Nikole na Gvozdu.
Nakon osmanskih prodora trgovački promet znatno je oslabio, a put je postupno zapušten. Ipak, nakon oslobađanja hrvatskih krajeva krajem 17. stoljeća ponovno je oživio. Putovanje od Karlovca do Senja na konju trajalo je gotovo cijeli dan, dok je prijenos trgovačke robe karavanama često trajao između pet i sedam dana, ovisno o vremenskim prilikama.
Trasa srednjovjekovnog puta
Povjesničar dr. sc. Milan Kruhek smatra da je srednjovjekovni put vodio trasom: Senj – Vratnik – Brinje – samostan sv. Nikole na Gvozdu – Modruš – Oštarije – Tounj – Dubovac – Zagreb, odakle se dalje račvao prema Sloveniji, Varaždinu i Slavoniji.
Kako danas gledati na trasu puta?
Ipak, ni ovu trasu ne treba shvatiti kao jedinu moguću. Arheolog prof. dr. sc. Stašo Forenbaher upozorava da srednjovjekovni put između Budima i Karlovca vjerojatno nije bio jedna jasno određena prometnica, nego, kako navodi, „fluidna mreža puteva od sela do sela koja se neprestano modificirala“
Prema njegovu mišljenju, ljudi su se kretali prirodnim komunikacijskim pravcima koji su se tijekom stoljeća prilagođavali reljefu i potrebama. Tek u planinskim područjima, poput prijelaza preko Velike Kapele, mogućnosti izbora bile su znatno manje, premda ni ondje nije postojala samo jedna trasa.
Tragovi srednjovjekovnovnog puta i danas su vidljivi
Iako se izvorna trasa srednjovjekovnoga puta na mnogim mjestima više ne može pouzdano odrediti, pojedine dionice sačuvale su se do danas. Posebno je to vidljivo na području Modruša, gdje se još uvijek mogu pratiti dijelovi staroga puta koji je povezivao utvrdu, podgrađe i pavlinski samostan sv. Nikole na Gvozdu.
FOTO: Darko Antolković
Jedna od najbolje očuvanih dionica staroga puta između Modruša i pavlinskog samostana sv. Nikole na Gvozdu.
FOTO: Darko Antolković
Na pojedinim mjestima put je i danas jasno uočljiv u terenu. Stoljeća prolazaka ljudi i tovarnih životinja ostavila su tragove koji svjedoče o dugotrajnom korištenju ove komunikacije.
FOTO: Darko Antolković
Na većem dijelu trase riječ je o običnom šumskom putu. Upravo takvi putovi najbolje pokazuju da srednjovjekovne prometnice nisu bile građene poput kasnijih cesta, nego su slijedile prirodne prolaze kroz krajolik.
Kako danas izgledaju sačuvani dijelovi srednjovjekovnog puta između Modruša i Senja, pogledajte u videu snimljenom na terenu.
Zašto je ova cesta važna i danas?
Iako je srednjovjekovni put između Modruša i Senja odavno izgubio svoju izvornu prometnu ulogu, njegova vrijednost danas nije ništa manja. Upravo su uz njega nastajala naselja, utvrde, samostani i trgovišta koja su obilježila razvoj velikog dijela srednjovjekovne Hrvatske.
Za razliku od mnogih povijesnih prometnica koje su nestale pod modernim cestama, na pojedinim dionicama ovog puta još su uvijek vidljivi izvorni tragovi. Oni predstavljaju rijedak primjer prometne baštine koji posjetitelj može doživjeti hodajući istim prirodnim koridorima kojima su stoljećima prolazili trgovci, hodočasnici, glasnici i plemići.
Kako revitalizirati put?
Prvi korak prema tome mogao bi biti sustavno rekognosciranje i trasiranje srednjovjekovnog puta te objedinjavanje povijesnih, arheoloških i terenskih istraživanja. Rezultati takvog rada mogli bi se predstaviti kroz znanstvene radove, izložbe i naposljetku monografiju koja bi prvi put cjelovito obradila jednu od najvažnijih srednjovjekovnih prometnica u Hrvatskoj.
Takva baština otvara mogućnost razvoja jedinstvenog kulturno-pješačkog itinerara koji bi povezao Modruš, Veliku Kapelu, Vratnik, Senj i druga povijesna mjesta uz trasu. U suradnji lokalnih zajednica, muzeja, znanstvenih ustanova i turističkih dionika, srednjovjekovni put mogao bi postati okosnica projekta koji bi istodobno poticao istraživanja, očuvanje baštine i održivi razvoj kontinentalnog dijela Hrvatske.
Slični primjeri pokazuju da je takav pristup moguć. U Kotoru iznad Crikvenice je obnova povijesnih komunikacija postala važan dio turističke ponude, dok je na Korčuli revitalizacija starih putova oko Žrnova povezala očuvanje baštine s aktivnim turizmom. Takva iskustva mogu biti vrijedan poticaj i za područje Modruša, Velike Kapele i Senja.
Osim turističkog potencijala, ovakav pristup pridonio bi boljem razumijevanju hrvatske srednjovjekovne povijesti. Put nije povezivao samo gradove – njime su se prenosile roba, ideje, kultura i ljudi. Zbog toga njegova priča nije samo priča o jednoj staroj prometnici, nego o prostoru koji je stoljećima povezivao unutrašnjost Hrvatske s Jadranom i ostatkom Europe.
Svaka ozbiljna priča o očuvanju ove baštine mora započeti njezinim upoznavanjem. A prvi korak je pokazati da srednjovjekovni put nije nestao – on je i danas, na mnogim mjestima, vidljiv u krajoliku.
Istražite srednjovjekovni put na interaktivnoj karti
Dijelovi srednjovjekovnog puta Modruš – Senj označeni su i na interaktivnoj karti Tragovima starih putova, koja okuplja stare putove, povijesne prometnice i njihove danas vidljive ostatke. Karta se kontinuirano nadopunjuje novim lokalitetima i može poslužiti kao polazište za istraživanje kulturne baštine na terenu.