FOTO: Darko Antolković
Nakon dnevnika Giovannija Marije Parentija iz 1486. godine, koji opisuje put od Senja preko Modruša prema ugarskom dvoru, donosimo još jedno iznimno svjedočanstvo stvarnog putnika. Ovoga puta riječ je o Benediktu Kuripešiću, članu diplomatskog izaslanstva cara Ferdinanda I., koji je 1530. godine putovao prema Carigradu i usput ostavio dragocjene zapise o hrvatskim krajevima.
Godine 1530. slovenski humanist, notar i prevoditelj Benedikt Kuripešić krenuo je na jedno od najznačajnijih diplomatskih putovanja svoga vremena. Kao član izaslanstva habsburškoga vladara Ferdinanda I. putovao je u Carigrad na dvor osmanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog s ciljem pregovora o miru. Tijekom toga putovanja vodio je dnevnik koji se danas smatra jednim od najvažnijih putopisnih izvora za poznavanje Bosne, Hrvatske i jugoistočne Europe u prvoj polovici 16. stoljeća.
Diplomatsko izaslanstvo brojilo je 37 članova – 23 plemića i 14 članova pratnje – a predvodili su ga kranjski namjesnik Josip Lamberg i hrvatski namjesnik Nikola Jurišić. Iz Ljubljane su krenuli 22. kolovoza 1530., u Carigrad stigli 17. studenoga, ondje proveli gotovo dva mjeseca te se istim putem vratili u Ljubljanu 9. veljače 1531. godine. Među članovima izaslanstva bio je i Benedikt Kuripešić, koji je tijekom cijelog putovanja bilježio svoja zapažanja i tako ostavio vrijedan putopisni zapis.
Kuripešić kao sudionik putovanja
Kuripešić nije bio tek običan pratitelj diplomatske misije. Kao prevoditelj za latinski jezik bilježio je ono što je putem vidio, čuo i doživio. Njegovi zapisi donose dragocjene opise gradova, utvrda, cesta, stanovništva i svakodnevnog života u vrijeme kada su hrvatske zemlje bile izložene sve snažnijem osmanskom pritisku.
Za razliku od uobičajenog puta prema Carigradu preko Beograda, Ferdinandovo izaslanstvo 1530. godine odabralo je drukčiju rutu. Zbog ratnih opasnosti putovalo je preko hrvatskih zemalja i Bosne, slijedeći put kojim su se često kretale osmanske vojske, a koji se u velikoj mjeri poklapao s trasom starih rimskih cesta. Tako je Kuripešić imao priliku iz neposredne blizine upoznati krajeve koji su se nalazili na samoj granici kršćanskoga i osmanskog svijeta.
Njegov putopis predstavlja jedno od najstarijih sačuvanih svjedočanstava o ovim prostorima. Nije nastao u miru kancelarije, nego na samome putu. Kuripešić je bilježio krajolik, ljude i događaje koje je svakodnevno susretao. Upravo zato njegovi zapisi i danas imaju iznimnu povijesnu vrijednost te nam omogućuju da gotovo pet stoljeća kasnije pratimo isto putovanje kroz oči suvremenika.
Prolazak kroz hrvatske krajeve
Za hrvatsku povijest posebno su vrijedni dijelovi Kuripešićeva putopisa koji opisuju prolazak diplomatskog izaslanstva kroz današnje hrvatske krajeve. Put započinje u Metlici, gdje se izaslanstvo susrelo s hrvatskim banom Ivanom Karlovićem te brojnim hrvatskim i kranjskim velikašima.
Pogled na stari grad Metliku, odakle je u kolovozu 1530. godine započeo hrvatski dio putovanja diplomatskog izaslanstva Benedikta Kuripešića prema Carigradu. FOTO: Wikimedia Commons.
Odatle nastavlja preko Kupe, Ribnika i Novigrada na Dobri, prelazi Mrežnicu i Koranu te prolazi kroz Belaj, Budački i Klokoč – važna utvrđena mjesta na tadašnjoj obrambenoj granici prema Osmanskom Carstvu.
Kuripešić pritom ne bilježi samo gradove i rijeke, nego i brojne manje utvrde uz Mrežnicu, svjedočeći o gusto razvijenom obrambenom sustavu koji je čuvao prilaze unutrašnjosti Hrvatske. Posebno spominje i mjesto velike bitke između Osmanlija i kršćanske vojske iz 1528. godine, čime njegov putopis postaje vrijedan povijesni izvor ne samo za proučavanje putova nego i vojnih prilika na hrvatskom prostoru u prvoj polovici 16. stoljeća.
U nastavku donosimo dio Kuripešićeva putopisa koji opisuje putovanje kroz hrvatske krajeve prema Carigradu, kao i povratak istim putem početkom 1531. godine. Zahvaljujući njegovim zapisima možemo pratiti trasu jednoga diplomatskog izaslanstva koje je prije gotovo pet stoljeća prolazilo cestama, prijelazima i utvrdama tadašnje Hrvatske.
Kuripešićev dnevnik putovanja
U nastavku donosimo dio Kuripešićeva putopisa koji opisuje prolazak izaslanstva kroz hrvatske krajeve na putu prema Carigradu te njihov povratak početkom 1531. godine.
Napomena uredništva: Radi očuvanja autentičnosti, tekst dnevnika objavljen je prema prijevodu iz izdanja iz 1950. godine te je zadržan izvorni jezični izraz.
Srijeda, 24. kolovoza 1530.
U srijedu, 24 avgusta, na dan Sv. Bartolomeja, ostaše oba pomenuta gospodina u Metlici, gdje nađoše grofa Ivana Karlovića od Krbave, bana Dalmacije i Hrvatske, Ivana Kacianera, kapetana Kranjske, i mnogu drugu hrvatsku i kranjsku gospodu i kapetane. Tu su danas prisustvovali smotri konjanika.
Četvrtak, 25. kolovoza 1530.
U četvrtak, 25 avgusta, krenusmo iz Metlike preko Kupe, dođosmo do gradića Ribnika (Ribnigk), pa do zamka Novigrada (Nouigradus), pređosmo vodu Dobru. Poslije dođosmo do vode Mrežnice (Merssnitza), pređosmo je, pa tu prenoćismo.
Na spomenutoj rijeci Mrežnici, koja je dosta duboka, ima mnogo malih zamkova i tvrđavica zidanih od kamena i od drveta, to su: Glutz (Ključ), gdje izvire voda Mrežnica, Szuetzay (Zvečaj). Janaschitz (Janašić), Diakonitz (Đakonjić), Therenditz (Terendić), Thararitz (Tararić), Steffkonitz (Stefković) i Despotonitz (Despotović). Tu se prevezosmo preko Mrežnice.
Isječak stare karte iz 17. stoljeća s označenim utvrdama. Autori: Seutter, Matthäus, 1678-1757, Karel, 1685-1740. Izvor: Mollova sbirka karata.
Petak, 26. kolovoza 1530.
U petak, 26 avgusta, krenusmo od Mrežnice ili zamka Despotovića prema tvrđavici Belaju (Bellay, Belloi), pa udarismo nalijevo ka razbojištu gdje je 24 oktobra 1528 godine bila bitka između Turaka i Kršćana. Poslije pređosmo preko nekoliko brežuljaka i preko vode Korane (Corana), dođosmo do gradića Budačkog (Budatzky), pa zatim u gradić Klokoč (Klokonitza), gdje su gospoda vrlo lijepo primljena od grofa Karlovića. Tu prenoćismo.
Nedjelja, 5. veljače 1531.
U nedjelju, 5 februara, udarismo iz Klokoča prema gradu Budačkom, pređosmo vodu Koranu, dođosmo u grad Belaj (Belloi), pa se preko vode Mrežnice prevezosmo i dođosmo u selo Duga Resa (Dalgeres), i tu prenoćismo.
Mrežnica, Duga Resa FOTO: Grad Duga Resa
Ponedjeljak, 6. veljače 1531.
U ponedjeljak, 6 februara, krenusmo vrlo rano, još prije svanuća, prema Novigradu, pa prešavši Dobru i brdo Ribnik, pa opet vodu Kupu, dođosmo u Metliku i tu prenoćismo.
Mjesta koja Kuripešić spominje u hrvatskom dijelu putovanja:
Metlika → Kupa → Ribnik → Novigrad na Dobri → Mrežnica → Belaj → Korana → Budački → Klokoč → Duga Resa → Metlika (povratak)
Ako vas zanimaju srednjovjekovna putovanja hrvatskim krajevima, preporučujemo i dnevnik talijanskog kancelara Giovannija Marije Parentija iz 1486. godine, koji donosi iznimno vrijedan opis puta od Senja preko Modruša prema ugarskom dvoru, svega četrdesetak godina prije Kuripešićeva putovanja.
Izvori i literatura
Uvodni dio priloga temelji se na radu Bisere Suljić-Boškailo, Posebnosti najstarijeg putopisa kroz Kraljevinu Bosnu iz 1530., koji donosi pregled okolnosti nastanka Kuripešićeva putopisa i njegova povijesnog značenja.
Sam dnevnik putovanja objavljen je prema izdanju:
Benedikt Kuripešić, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530.