Rekonstrukcija pretpostavljenog izgleda Susedgrada. Autor: Rok Kranjc
Jedva uru vožnje cestom, a 1/4 ure železnicom, leži odaljeno od Zagreba na lievoj obali Save selo Podsused. Iznad njega diže se na brdu, opasanom prema jugu i zapadu Savom i železnicom, a prema iztoku i sjeveru glavnim drumom, što iz Zagreba u Zagorje i u Štajersku vodi, starodavni Susedgrad, sada u razvalinah. Susedgrad, Ivan Kukuljević Sakcinski
Susedgrad je podignut na krajnjem jugozapadnom rubu Medvednice, neposredno iznad utoka Krapine u Savu. Njegov položaj nije bio važan samo zbog obrane. Ispod utvrde prolazila je stara prometnica koja je povezivala prostor Ljubljane i Siska, s odvojcima prema Zagorju. Njezini korijeni sežu u antičku prometnu mrežu uz Savu.
U srednjem vijeku ta je prometnica, u izvorima zabilježena kao via publica, bila važan put kroz Susedgradsko vlastelinstvo. Pratila je kontaktni prostor između savske nizine i obronaka Medvednice. Upravo iznad nje, u blizini savskog prijelaza, nalazila se utvrda Susedgrad.
Položaj Susedgrada. Izvor: Google Earth
Za gospodare Susedgrada promet nije značio samo prolazak ljudi. Značio je i prihod. Već početkom XIII. stoljeća zabilježene su žalbe građana Gradeca zbog oporezivanja trgovaca koji su putovali prema zapadu. Susedgradski vlastelini oporezivali su i trgovce koji su putovali prema Gradecu i Kaptolu.
Sava je pritom bila druga važna poveznica ovog prostora. U blizini Podsuseda nalazio se prijelaz preko rijeke na kojem su susedgradsko-stubički gospodari od početka XIV. stoljeća naplaćivali brodarinu. Uz prijelaz se nalazila i mitnica na kojoj se oporezivala roba koja je ulazila na vlastelinstvo.
Zato priča o Susedgradu nije samo priča o srednjovjekovnoj utvrdi na brdu. To je priča o mjestu na kojem su se susretali put, rijeka i vlast te o ljudima koji su tim putem prolazili.
Kratka povijest Susedgrada
Susedgrad se u pisanim izvorima prvi put izrijekom spominje 1316. godine. Moguće je da se na istom mjestu nalazila manja drvena utvrda, prije 14 stoljeća. Točno vrijeme izgradnje Susedgrada nije poznato. Pretpostavlja se da ga je sagradio kralj Karlo Robert Anžuvinski.
Tijekom stoljeća Susedgrad je mijenjao gospodare. Do 1345. bio je u kraljevskom posjedu, a potom su se na vlastelinstvu izmjenjivale plemićke obitelji. Među njegovim gospodarima posebno je poznat Franjo Tahy, čije je razdoblje vlasti povezano sa seljačkom bunom 1573. godine.
Susedgrad na karti iz 1567. godine
Dora Tóth – nasljednica Susedgrada
Kada se govori o povijesti Susedgrada, u prvi se plan često stavljaju sukobi i velikaši poput Franje Tahyja. No Susedgrad ima i drugačije povijesne priče, među kojima je i ona o Dori Tóth.
Dora, odnosno Doroteja, bila je kći Ivana IV. Tótha i posljednji odvjetak roda Arlandija. Njezin otac imao je samo jednu kćer. Prema tadašnjem ugarskom pravu vlastelinski su se posjedi u pravilu nasljeđivali samo po muškoj liniji. U slučaju da nije bilo muških potomaka, posjedi su se vraćali vladaru kao vrhovnom vlasniku.
Kako bi se to spriječilo, Ivan IV. Tóth zatražio je od kralja Alberta II. da njegovo vlastelinstvo naslijedi njegova kći. Kraljevom ispravom od 28. kolovoza 1439. na Doroteju su prenesena prava muškog nasljedstva. Već 24. rujna iste godine uvedena je u posjede Susedgrad, Donju Stubicu i Želin, zajedno s pripadnostima Susedgrada.
Taj je slučaj posebno zanimljiv jer pokazuje kako su se u 15. stoljeću mogla rješavati pitanja nasljeđivanja velikih plemićkih posjeda kada nije bilo muškog nasljednika. Doroteja je tako postala nositeljica prava koja su se u pravilu vezivala uz muške članove roda.
Dora Tóth, AI ilustracija
Dora se kao supruga viteza Nikole Hennyngha prvi put spominje 1443. godine. Nikola i Dora tijekom sljedećih desetljeća potvrđivali su svoja prava na različite posjede i ulazili u sporove s drugim plemićima i građanima Gradeca. Nakon Nikoline smrti, Dora se 1464. udala za Bartola X. Frankapana Ozaljskog. Iz prvoga braka imala je sina Ivana, koji se s njom spominje od 1471. godine.
Dora i upravljanje posjedima
Dora je i kao udovica ostala uključena u upravljanje posjedima i imovinske sporove. Godine 1472. darovala je Stupnik dominikanskom samostanu sv. Nikole na Gradecu. Nakon toga se više ne spominje u izvorima, a obiteljske posjede naslijedio je njezin sin Ivan.
Dorin život otvara i drugačiji pogled na povijest Susedgrada. Umjesto da se njegova prošlost uvijek predstavlja samo kroz sukobe i Seljačku bunu, priča o Dori Tóth može pokazati nasljeđivanje posjeda, plemićke obitelji i položaj žene koja je u 15. stoljeću postala nositeljica prava muškog nasljedstva.
Ivan Standl: Susedgrad. Izvor: Album Fotografičke slike Hrvatske, 1869/1870
S vremenom je, smanjivanjem osmanske opasnosti, Susedgrad izgubio dio svoje obrambene važnosti, a početkom XVII. stoljeća ostao je bez stanovnika i započelo je njegovo propadanje.
Od istraživanja do pokušaja revitalizacije
Interes za istraživanje Susedgrada ponovno se javlja u XIX. stoljeću. Godine 1923. počeo ga je istraživati Većeslav Henneberg, a sustavna arheološka istraživanja započeo je Tihomil Stahuljak 1944. godine. Istraživanja su nastavljena do pred kraj 1945. godine. Pronađeni nalazi danas se čuvaju u Hrvatskom povijesnom muzeju i Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.
Susedgrad nije ostao potpuno zaboravljen. Tijekom posljednjih desetljeća bilo je više pokušaja da se istraže njegovi ostaci, zaštiti lokalitet i pronađe način njegova predstavljanja javnosti.
Godine 1998. u Hrvatskom povijesnom muzeju održana je izložba „Susedgrad ili nedovršena priča o jednom gradu“, posvećena arheološkim istraživanjima i nalazima sa Susedgrada. Kasnije su izrađivani i novi projekti vezani uz njegovu obnovu i prezentaciju. U razdoblju 2011.–2012. izrađena je konzervatorska studija obnove i prezentacije plemićkog grada Susedgrada, zajedno s troškovnikom planiranih radova, geomehaničkim elaboratom i statičkom ekspertizom.
Više fotografija trenutnog stanja Susedgrada možete pogledati na Facebook stranici Susedgrad.
Prijedlog tematskog parka
Godine 2015. izrađen je i Program kulturno-edukativnog projekta Stari grad Susedgrad. Pripremljena je i projektna aplikacija za obnovu i uređenje Staroga grada Susedgrada i šireg kulturnog krajolika. Projekt je bio prijavljen u sklopu Urbane aglomeracije Zagreb. Nije ušao u uži krug zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Godine 2016. izrađeni su geodetski elaborat i 3D snimka lokaliteta.
Upravo je te 2016. godine održana i tribina „Susedgrad – stanje i mogućnosti“ u Knjižnici Podsused. Na tribini se govorilo o povijesti istraživanja, zaštiti i obnovi Susedgrada te mogućnostima njegova budućeg uređenja. Predstavljen je i koncept prema kojem bi prostor ispod grada mogao postati tematski park prikaza života srednjeg vijeka. Uključivao bi poučnu stazu, uređen prostor uz Savu te sadržaje posvećene starim zanatima i načinu života uz rijeku.
Park ispod Starog grada u kojem bi se nalazio tematski park prikaza života srednjeg vijeka. FOTO: Janett Vučeta
Što bi danas moglo biti moguće?
Na tribini se govorilo o povijesti istraživanja, zaštiti i obnovi Susedgrada te mogućnostima njegova budućeg uređenja. Predstavljen je i koncept prema kojem bi prostor ispod grada mogao postati tematski park prikaza života srednjeg vijeka, s poučnom stazom, uređenim prostorom uz Savu i sadržajima posvećenima starim zanatima i načinu života uz rijeku.
Upravo bi se takav pristup mogao povezati s pričom o starom putu. Susedgrad nije bio samo utvrda na brdu. Uz njega su prolazili ljudi, trgovci i roba, dok je Sava predstavljala važan dio prometne mreže. Poučna staza zato ne bi morala voditi samo prema utvrdi, već bi mogla povezati Susedgrad, stari put, Krapinu, savski prijelaz i prostor uz rijeku.
FOTO: Janett Vučeta
Na pojedinim mjestima mogla bi se predstaviti i zanimanja koja su bila povezana s takvim prostorom – primjerice kovač, mlinar, brodar ili trgovac. Ne kao izmišljena srednjovjekovna scenografija, nego kroz stvarne podatke o životu, radu i prometu na ovom području. Posjetitelj bi tako mogao pratiti put kojim su nekada prolazili ljudi i roba, a istodobno upoznati prostor u kojem su se taj put i rijeka susretali.
Takav sadržaj mogao bi se povezati i s postojećim prijedlogom uređenja prostora uz Savu. Umjesto da se Susedgrad promatra samo kao ruševina koju treba obnoviti, cijeli bi prostor mogao biti predstavljen kao povijesna cjelina – utvrda, naselje, put, prijelaz preko Save i ljudi koji su od tog prometa živjeli. Takav pristup već postoji i u Danskoj, gdje se povijest ne prikazuje samo unutar muzejske zgrade, nego kroz prostor i aktivnosti povezane s nekadašnjim načinom života.
Susedgrad za takvu priču već ima ono najvažnije: stvarne ostatke, povijesne izvore, stari put i krajolik u kojem se ta priča odvijala. Pitanje je samo hoćemo li ih povezati u iskustvo koje će posjetitelju omogućiti da razumije zašto je upravo ovdje nastao grad.