Je li crkva sv. Duha bila modruška katedrala?

FOTO: Darko Antolković

U blizini Modruša, nekadašnjeg moćnog sjedišta Frankopana, šuma skriva brojne tragove prošlosti. Jedan od njih mogao bi biti i stari put koji prolazi uz crkvu sv. Duha.

Da se uz ostatke crkve sv. Duha i danas nalazi jasno prepoznatljiv put, pokazuje fotografija snimljena neposredno uz njezine ruševine. Put prolazi pokraj ostataka crkve i nastavlja se prema šumskom području, gdje su na pojedinim dijelovima trase vidljivi duboki usjeci u terenu.

Ostaci crkve sv. Duha u Modrušu uz stari put

FOTO: Darko Antolković

Ovaj put spominje i Zorislav Horvat u knjizi Srednjovjekovne katedralne crkve Krbavsko-modruške biskupije. Opisujući položaj crkve sv. Duha navodeći: „Sv. Duh danas je ruševina uz poljski put, koji je nekada morao biti prometniji.”

Pogled iz zraka otkriva položaj nekadašnjega srednjovjekovnog Modruša, s ostacima staroga grada na vrhu uzvisine i naseljem na njezinim padinama. Položaj puta i njegov odnos prema nekadašnjem naselju posebno su zanimljivi za istraživanje starih prometnih komunikacija Modruša.

Pogled iz zraka na stari grad Modruš i okolni krajolik u kojem se nalazi put uz crkvu sv. Duha. FOTO: Dalibor Lovrić

Kako se udaljava od crkve sv. Duha, put se nastavlja kroz šumsko područje, gdje su na pojedinim dijelovima trase vidljivi duboki usjeci u terenu. Upravo takve dijelove prikazuju sljedeće fotografije, a njihov izgled otvara pitanje je li riječ o tragovima prometnice koja se koristila još u srednjem vijeku.

Tragovi starog puta u šumi

FOTO: Andrea Belančić

Na fotografiji je vidljiv duboki usjek koji svojim izgledom podsjeća na ono što se u stručnoj literaturi naziva ulegnutim ili usječenim putem (engl. hollow way ili holloway).

Takvi putovi nastajali su dugotrajnim korištenjem iste trase, kretanjem ljudi, životinja i zaprežnih kola te djelovanjem prirodne erozije.

Na fotografiji se mogu uočiti neka karakteristična obilježja:

  • Koritasti profil puta – površina prolaza nalazi se niže od okolnog terena. Takav oblik može nastati dugotrajnim korištenjem prometnice, pri čemu kretanje ljudi, životinja i kola rastresa tlo, a oborinske vode postupno odnose materijal.
  • Povišene bočne strane – jasno izražen usjek može upućivati na nekadašnju komunikaciju koja se tijekom vremena produbljivala.
  • Prilagođenost terenu – put prati prirodne oblike krajolika, što je bilo važno pri odabiru trasa povijesnih prometnica.

Nastavak puta kroz šumu

FOTO: Andrea Belančić

Na drugoj fotografiji vidljiv je nastavak puta na kojem duboki usjek više nije toliko izražen. Put je na ovom dijelu položen približno u razini okolnog terena, a njegova se trasa jasno prepoznaje između šumskog raslinja.

Za razliku od prethodnog dijela, gdje je put duboko usječen u teren, ovdje je njegov profil znatno plići i otvoreniji.

Fotografije tako prikazuju različite oblike iste trase, od dubokog usjeka do dijela puta koji se gotovo izjednačava s okolnim terenom.

Tragovi puta na digitalnom modelu reljefa

Izvor: Geoportal Državne geodetske uprave

Zanimljiv pogled na područje kojim prolazi put pruža i digitalni model reljefa (DMR), dostupan putem Geoportala Državne geodetske uprave.

Na prikazu reljefa mogu se uočiti izduženi usjeci i linijski oblici koji otvaraju mogućnost praćenja nekadašnjih prometnih komunikacija i izvan dijelova trase vidljivih na fotografijama.

Ipak, za utvrđivanje pripadaju li ti tragovi istom putu koji prolazi uz crkvu sv. Duha potrebna je detaljnija usporedba s kartografskim podacima i stanjem na terenu.

Je li riječ o srednjovjekovnoj prometnici?

Modruš je tijekom srednjeg vijeka bio važno političko, crkveno i prometno središte. Njegova povezanost s okolnim naseljima i udaljenijim područjima podrazumijevala je postojanje prometnih komunikacija kojima su se kretali stanovnici, trgovci, putnici i drugi sudionici tadašnjeg života.

Zato su ovakvi tragovi u okolnom krajoliku posebno zanimljivi.

Posebno je zanimljiv položaj ove moguće povijesne prometnice u odnosu na ostatke srednjovjekovne crkve sv. Duha u Modrušu. Put prolazi neposredno uz crkvu, a na pojedinim dijelovima trase, ispod njezina položaja, još su i danas vidljivi duboki usjeci u terenu.

Crkva sv. Duha u Modrušu – franjevačka crkva i moguća katedrala

Modruš – Kapelica sv. Duha, gotička, ostaci ruševine iznutra, sa zapada, oko 1900. godine. FOTO: Emil Laszowski, Zbirka Emila Laszowskog, inventarni broj: FKB-7345, Fototeka Ministarstva kulture i medija RH.

U podnožju nekadašnjega srednjovjekovnog Modruša, niže od katedrale sv. Marije, nalaze se ruševine crkve sv. Duha. Riječ je o građevini koju povjesničar arhitekture Zorislav Horvat u svojoj knjizi Srednjovjekovne katedralne crkve Krbavsko-modruške biskupije opisuje kao treći po veličini sakralni objekt na području te biskupije.

Unatoč njezinoj veličini, povijest i nekadašnja namjena crkve nisu do kraja razjašnjene. U povijesnim izvorima pojavljuje se kao franjevačka crkva, dok pojedini podaci otvaraju i pitanje je li neko vrijeme služila kao katedrala.

Crkva uz nekadašnji put

Crkva sv. Duha nalazi se na položaju koji je, prema Horvatovu opisu, naizgled izdvojen iz sklopa nekadašnjega modruškog naselja.

FOTO: Dalibor Lovrić

Uz ruševine prolazi poljski put za koji Horvat smatra da je u prošlosti morao biti prometniji. Taj podatak posebno je zanimljiv u kontekstu proučavanja nekadašnjih prometnica i prostornog razvoja srednjovjekovnog Modruša.

O važnosti Modruša u srednjovjekovnom prometu i putu koji je povezivao unutrašnjost Hrvatske sa Senjem više možete pročitati u prilogu Modruška cesta: najvažnija prometnica između kontinentalne Hrvatske i Jadrana.

Na prostoru sjeverno od crkve nalazila se dovoljno velika parcela na kojoj se, prema Horvatovoj pretpostavci, mogao razviti samostanski sklop. Međutim, u vrijeme njegova istraživanja ondje nisu bili vidljivi ostaci samostanskih zidova ni drugi pouzdani građevinski tragovi.

Franjevačka crkva iz 15. stoljeća

Na temelju sačuvanih zidova, tlocrta i arhitektonskih obilježja Horvat zaključuje da crkva sv. Duha pripada 15. stoljeću, najvjerojatnije njegovoj prvoj polovici.

Njezin tlocrt odgovara tipu samostanske crkve propovjedničko-prosjačkih redova, kakav se susreće kod franjevačkih građevina.

Povjesničar Mile Bogović pronašao je podatak da se crkva već 1460. godine spominje kao franjevačka. Time je potvrđena njezina povezanost s franjevcima, premda nisu razjašnjene sve okolnosti njezina osnutka i razvoja.

U dokumentu od 4. kolovoza 1463. godine spominje se kuća, odnosno dvor Žudova, koji se nalazio ispod crkve sv. Duha. Isprava je povezana s novčanim darovima modruškoj katedrali sv. Marije, a zanimljiva je i zato što donosi imena kanonika modruškoga kaptola.

Još jedan podatak o važnosti crkve nalazi se u Modruškom urbaru iz 1486. godine. Prema Horvatovu navodu, crkva sv. Duha bila je osobito dobro obdarena posjedima, čak više nego crkva sv. Marije u Otoku, odnosno Oštarijama.

U kontekstu srednjovjekovne crkvene baštine modruškoga područja zanimljiva je i crkva Blažene Djevice Marije od Čudesa u Oštarijama, čija je povijest također povezana s Frankopanima.

O njezinoj povijesti i razvoju naselja uz srednjovjekovni karavanski put više možete pročitati u prilogu Kako je stari karavanski put stvorio Oštarije.

Je li crkva sv. Duha nekada bila katedrala?

Jedno od najzanimljivijih pitanja vezanih uz crkvu sv. Duha odnosi se na mogućnost da je neko vrijeme imala funkciju katedrale.

Horvat pritom navodi podatak iz kanonske vizitacije koju je 1750. godine obavio biskup Juraj Vuk Čolić. U njegovoj bilješci sačuvana je predaja prema kojoj je katedrala najprije bila crkva sv. Duha, a poslije crkva sv. Marka.

Na temelju toga Horvat razmatra mogućnost da je crkva sv. Duha neko vrijeme služila kao župna crkva ili privremena katedrala, prije nego što je crkva sv. Marka preuređena u katedralu sv. Marije.

Pritom razmatra i podatke o posjedima crkve sv. Duha i crkve Blažene Djevice Marije od Čudesa u Otoku, koje se spominju u istom selu Dani.

Mogućnost da je crkva sv. Duha imala katedralnu funkciju navodi i Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. U natuknici Modruš, uz podatak da je u srednjovjekovnom gradu vjerojatno postojalo šest crkava, izričito se navodi da je crkva sv. Duha vjerojatno također imala rang katedrale.

Kako je izgledala srednjovjekovna crkva?

Pokušaj rekonstrukcije tlocrta crkve sv. Duha Zorislava Horvata. Izvor: Zorislav Horvat, Srednjovjekovne katedralne crkve Krbavsko-modruške biskupije

Prema Horvatovu arhitektonskom opisu, crkva se sastojala od broda, svetišta i dodatne prostorije uz južnu stranu svetišta, za koju nije sigurno je li bila sakristija ili kapela.

Svetište je bilo presvođeno s dva svodna polja i završavalo je trostrano. Svod se oslanjao na zidne konzole, čiji su se ostaci mogli prepoznati na unutarnjoj strani južnog zida.

Crkva je bila građena od lomljenog kamena. Horvat navodi debljinu zida od 104 centimetra te debljinu kontrafora od 92 centimetra.

Na zapadnom pročelju nalazio se masivan zvonik u osi crkve. Njegov položaj zabilježen je na crtežu Modruša koji je oko 1700. godine izradio Marsili.

Marsilijev prikaz crkve sv. Duha, 1700. godina. Izvor: Zorislav Horvat, Srednjovjekovne katedralne crkve Krbavsko-modruške biskupije

Na tom je prikazu crkva još uvijek pod krovom, s prikazanim zvonikom, ali bez vidljivih samostanskih građevina.

Je li uz crkvu postojao samostan?

U starijoj literaturi crkva sv. Duha povezuje se sa samostanskom zajednicom.

Horvat navodi da je još 1835. godine Franz Julius Fras pisao o njoj kao o templarskoj crkvi. Drugi su autori pretpostavljali da se radilo o samostanskoj crkvi, a podatak iz 1460. godine potvrđuje njezinu povezanost s franjevcima.

S obzirom na veličinu parcele sjeverno od crkve, ondje je mogao biti smješten samostan. Horvat ne isključuje ni mogućnost da su pojedine samostanske građevine bile drvene.

Ipak, bez arheoloških istraživanja nije moguće pouzdano odrediti izgled, položaj i opseg pretpostavljenoga samostanskog sklopa.

Ruševina nekadašnje velike crkve

Od nekadašnje velike srednjovjekovne crkve sačuvali su se samo dijelovi zidova.

Crkva sv. Duha, pogled s puta koji vodi uz južnu stranu crkve. Izvor: Zorislav Horvat, Srednjovjekovne katedralne crkve Krbavsko-modruške biskupije

Horvat je prilikom istraživanja mogao pratiti ostatke sjevernog zida broda do njegova sjeverozapadnog ugla, dok je od svetišta bio sačuvan ponajprije južni dio.

Posebno su zanimljive stare fotografije crkve sv. Duha, uključujući snimku s početka 20. stoljeća, koje omogućuju uvid u izgled njezinih ruševina.

Iako pisani izvori donose razmjerno malo podataka, veličina građevine i njezina arhitektonska obilježja svjedoče o važnosti koju je crkva imala u srednjovjekovnom Modrušu.

U zaključku svojeg istraživanja Horvat ističe da je crkva sv. Duha, nakon katedrale sv. Marije, drugi objekt srednjovjekovnoga Modruša čiju bi funkciju trebalo dodatno potvrditi arheološkim istraživanjima.

Istražite srednjovjekovni Modruš na interaktivnoj karti

Položaj crkve sv. Duha i njezin odnos prema ostalim povijesnim lokalitetima Modruša možete istražiti pomoću interaktivne karte.

Kartu možete povećavati, pomicati i istraživati označene lokacije srednjovjekovnog Modruša.

Podijelite ovaj prilog s drugima:
Scroll to Top